Start learning this lesson now

Hari Poter i Dvorana tajni, 2.14. Hari Poter i Dvorana tajni - Kornelijus Fadž

2.14. Hari Poter i Dvorana tajni - Kornelijus Fadž

14. Kornelijus Fadž Hari, Ron i Hermiona su oduvek znali da Hagrid gaji nesrećnu ljubav prema velikim i čudovišnim stvorenjima. Tokom njihove prve godine u Hogvortsu pokušao je da odgaji bebu zmaja u svojoj maloj drvenoj kolibi, a neće skoro zaboraviti ni ogromnog, troglavog psa kog je krstio Pufnica. I ukoliko je Hagrid, kao dečak, čuo za čudovište koje je sakriveno negde u zamku, Hari je bio siguran da bi učinio sve samo da bi ga video. Verovatno bi isti taj Hagrid pomislio da je sramota što je čudovište toliko dugo skučeno, i da zaslužuje da protegne svoje mnogobrojne noge; Hari je prosto mogao da zamisli trinaestogodišnjeg Hagrida kako pokušava da mu stavi povodac i ogrlicu. Ali je isto tako bio siguran da Hagrid nikad ne bi hteo nikog da ubije. Hari bi, donekle, više voleo da uopšte nije ni otkrio kako radi Ridlov dnevnik. Ron i Hermiona su ga stalno iznova terali da ispriča šta je video dok mu se nije smučilo, i da im sve to priča i dugi razgovori koji bi između njih usledili. – Možda je Ridl uhvatio pogrešnu osobu – reče Hermiona. – Možda je neko drugo čudovište napadalo ljude... – Šta misliš, koliko ima čudovišta na ovom mestu? – upita Ron tupo. – Oduvek smo znali da je Hagrid bio izbačen iz škole – reče Hari očajno. – A mora da su napadi prestali nakon što je Hagrid najuren. U suprotnom, Ridl ne bi dobio priznanje. Ron je imao drugačiji pristup. – Ridl zaista zvuči kao Persi – ko je od njega, uopšte, tražio da ocinkari Hagrida? – Ali čudovište je ubilo nekoga, Rone – reče Hermiona. – A da su zatvorili Hogvorts, Ridl bi morao da se vrati u neko normalsko sirotište – reče Hari. – Ne krivim ga što je hteo da ostane ovde... Ron se ugrize za usnu, a onda nesigurno reče: – Ti si sreo Hagrida u Nokturn-aleji, zar ne, Hari? – Kupovao je sredstvo protiv mesožderskih puževa golaća – reče Hari brže-bolje. Sve troje ućutaše. Posle duge pauze, Hermiona, oklevajući, postavi najteže pitanje: – Zar ne mislite da bi trebalo da odemo i pitamo Hagrida o svemu tome? – Ah, to bi bila baš vesela poseta – reče Ron. – Ćao, Hagride, reci nam da li si u skorije vreme oslobodio nešto besno i dlakavo u zamku? Na kraju odlučiše da neće ništa reći Hagridu ukoliko ne bude novih napada, i pošto se u danima koji su odmicali nije ponovo čuo šapat bestelesnog glasa, ponadali su se da nikada neće ni morati da porazgovaraju s njim o tome zašto je bio izbačen iz škole. Prošlo je skoro mesec dana od kada su Džastin i Skoro Obezglavljeni Nik bili Skamenjeni, i bezmalo svi pomisliše da se napadač, ko god bio, zauvek povukao. Pivsu je najzad dosadila pesmica O, Poteru, skoteru, Erni Makmilan je jednog dana na Herbologiji vrlo ljubazno zamolio Harija da mu doda kofu s poskakujućim zlatačama, a u martu je nekoliko mandragora priredilo glasnu i bučnu zabavu u stakleniku broj tri. Ovo je veoma obradovalo profesorku Mladicu. – Onog trenutka kada počnu da ulaze jedne drugima u saksije, znaćemo da su sasvim zrele – rekla je Hariju. – A onda ćemo moći da oživimo one sirote ljude u bolničkom krilu. * * * Drugaci su preko uskršnjeg raspusta imali nešto drugo na umu. Došlo je vreme da izaberu predmete za treći razred, što je bila stvar koju je makar Hermiona shvatila vrlo ozbiljno. – To bi moglo da utiče na celu našu budućnost – rekla je Hariju i Ronu, dok su pažljivo pregledali liste novih predmeta i obeležavali ih štikliranjem. – Ja samo hoću da više nemam Napitke – reče Hari. – Ne može – uzvrati Ron sumorno. – Zadržavamo sve stare predmete, inače bih se ja otarasio Odbrane od Mračnih veština. – Ali to je vrlo značajan predmet! – reče Hermiona, zapanjeno. – Ne onako kako ga Lokhart predaje – odgovori joj Ron. – Od njega nisam naučio ništa, osim da ne treba da puštam vílice na slobodu. Nevil Longbotom je dobio pisma od svih veštica i čarobnjaka u svojoj porodici, i svi su mu davali različite savete šta da izabere. Zbunjen i zabrinut, seo je i čitao listu predmeta, isplazivši jezik, pitajući ostale da li misle da Aritmantija zvuči teže od Proučavanja drevnih runa. Din Tomas, koji je, kao i Hari, odrastao s Normalcima, na kraju je zatvorenih očiju nabadao po listi svojim čarobnim štapićem, birajući predmete koje bi dotakao. Hermiona nije slušala ničije savete, već se prijavila za sve predmete. Hari se smrknuto nasmešio u sebi na pomisao šta bi teča Vernon i tetka Petunija rekli kad bi pokušao s njima da se posavetuje oko svoje čarobnjačke karijere. Mada, nije da nije imao s kim da se posavetuje: Persi Vizli je jedva čekao da s njim podeli svoje iskustvo. – Zavisi od toga kuda hoćeš da ideš, Hari – reče on. – Nikada nije previše rano da se razmišlja o budućnosti, stoga bih ti preporučio Predskazivanje. Ljudi tvrde da je Proučavanje Normalaca slab izbor, ali ja lično mislim da bi čarobnjaci trebalo da budu podrobno upoznati s nečarobnjačkim društvom, pogotovu ako misle da rade u bliskom dodiru s Normalcima – pogledaj samo mog oca, on stalno mora da se bavi normalskim rabotama. Moj brat Čarli uvek je bio više tip za rad napolju, pa je učio Brigu o magijskim stvorenjima. Izaberi ono što ti leži, Hari. Ali jedina stvar u kojoj se Hari osećao stvarno uspešnim bio je kvidič. Na kraju je izabrao iste predmete kao i Ron, smatrajući da će, ako bude loš u njima, bar imati prijatelja koji će mu pomoći. * * * Sledeću kvidičku utakmicu Grifindor je trebalo da igra protiv Haflpafa. Drvce je insistirao na timskim treninzima svake noći posle večere, tako da je Hari jedva imao vremena za bilo šta osim za kvidič i domaće zadatke. Ipak, treninzi su bili sve bolji, ili makar sve suvlji, i veče uoči subotnje utakmice popeo se u svoju spavaonicu da ostavi metlu s osećanjem da Grifindor nikad nije imao bolje šanse da osvoji Kvidički kup. Ali njegovo veselo raspoloženje nije dugo trajalo. Na vrhu stepenica koje vode ka spavaonici sreo je izbezumljenog Nevila Longbotoma. – Hari – ne znam ko je to uradio. Samo sam našao... Gledajući prestrašeno u Harija, Nevil otvori vrata. Sadržaj Harijevog kovčega bio je razbacan svuda naokolo. Njegov ogrtač ležao je pocepan na podu. S njegovog kreveta s baldahinom bila je skinuta posteljina, iz njegovog noćnog ormarića fioke su bile izvučene, a njihov sadržaj prosut po dušeku. Hari priđe krevetu, zinuvši od iznenađenja, i nagazi nekoliko iscepanih stranica iz Putovanja s trolovima. Dok su on i Nevil ponovo navlačili ćebad preko kreveta, uđoše Ron, Din i Šejmus. Din glasno opsova. – Hari, šta se desilo? – Nemam pojma – reče Hari. Ali Ron pogleda u Harijeve odore. Svi džepovi su bili izvrnuti. – Neko je nešto tražio – reče Ron. – Da li nešto nedostaje? Hari poče da diže sve svoje stvari, i da ih baca nazad u kovčeg. Tek kad je ubacio i poslednju od Lokhartovih knjiga, shvatio je šta nedostaje. – Nema Ridlovog dnevnika – reče on Ronu tiho. – Šta? Hari klimnu glavom ka vratima spavaonice, i Ron izađe za njim. Požuriše nazad u grifindorski dnevni boravak, koji je bio poluprazan, i pridružiše se Hermioni koja je sedela sama, čitajući knjigu po imenu Proučavanje drevnih runa za početnike. Hermiona se zaprepastila kada je čula novost. – Ali... samo je neki grifindorac mogao da ga ukrade... niko drugi ne zna našu lozinku... – Upravo tako – reče Hari. * * * Sutradan ih je probudilo jarko sunce i lak, osvežavajuć povetarac. – Idealni uslovi za kvidič! – reče Drvce oduševljeno za grifindorskim stolom, puneći kajganom tanjire svima iz ekipe. – Hari, napuni tanjir, treba ti pristojan doručak. Hari je zurio niz prepun grifindorski sto, pitajući se da li je novi vlasnik Ridlovog dnevnika tu, njemu ispred nosa. Hermiona ga je nagovarala da prijavi krađu, ali se Hariju ta ideja nije dopala. Morao bi da ispriča nekom od nastavnika sve o dnevniku, a koliko ljudi uopšte zna da je Hagrid bio izbačen iz škole pre pedeset godina? Nije hteo da on bude taj koji će to ponovo izneti na videlo. Kad je napustio Veliku salu zajedno s Ronom i Hermionom, i pošao da uzme svoje stvari za kvidič, sve većem spisku Harijevih briga pridruži se još jedna, vrlo ozbiljna briga. Samo što je zakoračio na mermerne stepenice, kad ponovo začu: – Ubiti, ovoga puta... pusti me da rastrgnem... razderem... On glasno vrisnu, a Ron i Hermiona uplašeno odskočiše od njega. – Taj glas! – reče Hari, osvrćući se preko ramena. – Upravo sam ga ponovo čuo – vi niste? Ron zavrte glavom, razrogačivši oči. Hermiona se, međutim, lupi šakom po čelu. – Hari – mislim da sam upravo nešto shvatila! Moram u biblioteku! I ona odjuri uz stepenice. – Šta je shvatila? – upita Hari rastrojeno, još uvek se osvrćući, pokušavajući da sazna odakle je glas došao. – Sigurno više od mene – reče Ron, vrteći glavom. – Ali zašto mora da ide u biblioteku? – Zato što je to ono što Hermiona radi – reče Ron, slegnuvši ramenima. – 'Kad si u nedoumici, idi u biblioteku.' Hari je neodlučno stajao, pokušavajuću ponovo da uhvati glas, ali iz Velike sale iza njih na glavna vrata počeše da nadiru ljudi, glasno pričajući, i zaputiše se ka terenu za kvidič. – Bolje da kreneš – reče Ron. – Skoro je jedanaest... utakmica. Hari otrča gore do grifindorske kule, uze svoj Nimbus 2000 i pridruži se velikoj gomili koja je vrvela preko travnjaka, ali njegove misli su još uvek bile u zamku, zajedno s bestelesnim glasom, i dok je navlačio svoju skerletnu odoru u svlačionici jedina uteha mu je bila što su sada svi već bili napolju da bi gledali utakmicu. Timovi izađoše na teren, gde ih dočeka gromoglasan aplauz. Oliver Drvce uzlete, krećući se oko stativa ne bi li se zagrejao, Madam Bućkuriš oslobodi lopte. Haflpafovci, koji su igrali u kanarinac-žutim odorama, šćućuriše se jedni uz druge, da u zadnji čas pretresu taktiku. Hari je upravo uzjahao svoju metlu kad profesorka Mek Gonagal dotrča preko terena, noseći ogroman ljubičasti megafon. Harijevo srce potonu kao kamen u bunaru. – Ova utakmica je otkazana – reče profesorka Mek Gonagal kroz megafon, obraćajući se krcatom stadionu. Začuše se povici negodovanja. Oliver Drvce slete na zemlju, zabezeknut, i potrča ka profesorki Mek Gonagal, ne silazeći sa svoje metle. – Ali, profesorka – povika on. – Mi moramo da igramo... Kup... Grifindor... Ignorišući ga, profesorka Mek Gonagal nastavi da viče kroz svoj megafon: – Svi učenici moraju da se vrate u dnevne boravke svojih kuća, gde će im glavešine kuća dati dalja obaveštenja. Pođite što brže možete, moliću! Onda spusti megafon i dade znak Hariju da joj priđe. – Poteru, mislim da je bolje da pođeš sa mnom... Pitajući se kako uopšte može ovog puta da sumnja na njega, Hari vide Rona kako se izdvaja iz gunđajuće mase. Dotrčao je do njih čim su krenuli prema zamku. Na Harijevo iznenađenje, profesorka Mek Gonagal se nije bunila. – Da, možda je bolje da i ti pođeš, Vizli. Neki od učenika koji su se gurkali oko njih gunđali su što je utakmica otkazana, dok su drugi delovali zabrinuto. Hari i Ron su pratili profesorku Mek Gonagal nazad u školu, pa uz mermerne stepenice. Ali ovoga puta nisu ih odveli ni u čiji kabinet. – Ovo će biti priličan šok – reče profesorka Mek Gonagal iznenađujuće nežnim glasom, dok su prilazili bolničkom krilu. – Dogodio se još jedan napad... još jedan dvostruki napad. Harijeva utroba izvede salto. Profesorka Mek Gonagal gurnu vrata, i on i Ron uđoše. Madam Pomfri se nadvijala nad devojčicom iz šestog razreda s dugačkom kovrdžavom kosom. Hari ju je prepoznao, bila je to ona devojčica iz Rejvenkloa koju su slučajno pitali za sliterinski dnevni boravak. A na krevetu pored nje je bila... – Hermiona! – zaječa Ron. Hermiona je ležala potpuno mirna, a oči su joj bile otvorene i staklaste. – Nađene su blizu biblioteke – reče profesorka Mek Gonagal. – Pretpostavljam da nijedan od vas ne može da mi objasni šta je ovo? Bilo je na podu pored njih... Podigla je malo, okruglo ogledalo. Hari i Ron odmahnuše glavama, obojica zureći u Hermionu. – Otpratiću vas nazad u grifindorsku kulu – reče profesorka Mek Gonagal umorno. – Ionako treba da se obratim učenicima. – Svi učenici vraćaće se u dnevni boravak svoje kuće do šest sati uveče. Nijedan učenik ne sme da napusti spavaonicu posle tog vremena. Na svako predavanje pratiće vas neko od nastavnika. Nijedan učenik ne sme da ide ni u kupatilo bez pratnje nastavnika. Svi naredni kvidički treninzi i utakmice su odloženi. Više neće biti večernjih aktivnosti. Grifindorci, koji su se svi sjatili u svoj dnevni boravak, ćutke su slušali profesorku Mek Gonagal. Ona smota pergament s kog je čitala, i reče pomalo prigušenim glasom: – Moram da dodam da gotovo nikada nisam bila ovoliko zabrinuta. Ukoliko krivac koji stoji iza ovih napada ne bude uhvaćen, vrlo je verovatno da će škola biti zatvorena. Molila bih sve one koji možda znaju nešto o njima da istupe. Ona pomalo nespretno izađe kroz rupu iza portreta, a grifindorci odmah počeše da pričaju. – Napadnuta su dva grifindorca, ne računajući grifindorskog duha, jedna rejvenkloovka i jedan haflpafovac – reče Li Džordan, prijatelj Vizlijevih blizanaca, brojeći na prste. – Zar nijedan nastavnik nije primetio da su svi sliterinci bezbedni? Zar nije očigledno da sve ovo dolazi iz Sliterina? Sliterinov naslednik, Sliterinovo čudovište – zašto jednostavno ne izbace sve sliterince? – urlao je on, dok su neki iz gomile klimali glavama, a tu i tamo čuo se pljesak. Persi Vizli je sedeo na stolici iza Lija, ali prvi put nije bio voljan da iznese svoje mišljenje. Izgledao je bled i ošamućen. – Persi je u šoku – tiho reče Džordž Hariju. – Ta rejvenkloovska devojčica, Penelopa Klirvoter – ona je asistent. Mislim da nije očekivao da će se čudovište usuditi da napadne jednog asistenta. Ali Hari ga je samo delimično slušao. Nikako nije mogao da izbaci iz glave prizor Hermione koja leži u bolničkom krevetu, kao da je isklesana od kamena. A ako krivac ne bude uskoro uhvaćen, njega čeka doživotni boravak kod Darslijevih. Tom Ridl je prijavio Hagrida jer ga je, ukoliko škola bude zatvorena, očekivao povratak u normalsko sirotište. Hari je sada tačno znao kako se Tom osećao. – Šta ćemo da radimo? – upita Ron tiho Harija na uvo. – Misliš da sumnjaju na Hagrida? – Moramo da popričamo s njim – reče Hari, donevši odluku. – Ne mogu da verujem da je ovoga puta umešan, ali ukoliko je on prošli put oslobodio čudovište, onda će znati kako da uđemo u Dvoranu tajni, a i to je nešto, za početak. – Ali profesorka Mek Gonagal je rekla da moramo da ostanemo u svojoj kuli, ukoliko nismo na časovima... – Mislim – reče Hari još tiše – da je vreme da ponovo izvadim tatin stari ogrtač. * * * Hari je nasledio samo jednu stvar od svog oca: dugačak srebrnast Nevidljivi ogrtač. To je bila njihova jedina šansa da se iskradu iz škole i posete Hagrida bez ičijeg znanja. Otišli su na spavanje kao i obično, sačekali da Nevil, Din i Šejmus prestanu da raspravljaju o Dvorani tajni i zaspu, a onda su ustali, ponovo se obukli i prebacili ogrtač preko sebe. Putovanje kroz mračne i puste hodnike zamka nije bilo prijatno. Hari, koji je već nekoliko puta ranije lutao zamkom noću, nikad nije video u njemu toliko ljudi posle zalaska sunca. Nastavnici, asistenti i duhovi marširali su hodnicima u parovima, zureći okolo ne bi li primetili iole neuobičajeno dešavanje. Nevidljivi ogrtač nije ih sprečavao da prave buku, i bio je jedan posebno napet trenutak kada je Ron udario nožni palac samo nekoliko metara od mesta na kom je Snejp čuvao stražu. Na svu sreću, gotovo istog trena kad je Ron opsovao Snejp je kinuo. Laknulo im je kada su stigli do ulaznih vrata od hrastovine, i otvorili ih. Bila je vedra, zvezdana noć. Požurili su ka osvetljenim prozorima Hagridove kuće, skinuvši ogrtač tek kada su bili ispred samog ulaza. Nekoliko trenutaka nakon što su pokucali Hagrid ih širom otvori. Našli su se licem u lice sa samostrelom, dok je Feng, Hagridov lovački hrt, glasno lajao iza njegovih leđa. – O – reče on, spuštajući svoje oružje i zureći u njih. – Š'a vas dvojica radite ovde? – Šta će ti to? – upita Hari, pokazujući na samostrel, dok su ulazili unutra. – Niš'a... niš'a – promrmlja Hagrid. – Očekivo sam... nij' važno... sedite... napraviću čaja... Činilo se da jedva zna šta radi. Umalo nije ugasio vatru, prosuvši vodu iz lončeta na nju, a onda je razbio čajnik nervoznim trzajem svoje ogromne šake. – Jesi li dobro, Hagride? – upita ga Hari. – Da li si čuo za Hermionu? – O, neg' šta, neg' sam čuo – reče Hagrid, dok ga je glas izdavao. Neprekidno je nervozno provirivao kroz prozor. Sipao im je obojici velike krigle ključale vode (zaboravio je da doda kesice sa čajem) i baš je stavljao cepanice voćne torte na tanjir kada se začu glasno kucanje na vratima. Hagrid ispusti voćnu tortu. Hari i Ron razmeniše uspanične poglede, a onda ponovo nabaciše Nevidljivi ogrtač preko sebe, i povukoše se u ugao. Hagrid proveri da li su sakriveni, zgrabi svoj samostrel i ponovo otvori vrata. – Dobro veče, Hagride. Bio je to Dambldor. Ušao je, delujući smrtno ozbiljno, u pratnji još jednog čoveka, veoma čudnog izgleda. Stranac je bio nizak, gojazan čovek zamršene prosede kose, zabrinutog izraza lica. Na sebi je imao čudnu mešavinu odeće: prugasto odelo, skerletna kravata, dugačak crn ogrtač i špicaste ljubičaste čizme. Pod miškom je nosio limunzeleni polucilindar. – To je tatin šef! – dahćući reče Ron. – Kornelijus Fadž, ministar magije! Hari snažno munu Rona laktom da bi ga ućutkao. Hagrid je prebledeo i počeo da se preznojava. Spustio se u jednu od svojih stolica i gledao čas u Dambldora čas u Kornelijusa Fadža. – Loša rabota, Hagride – reče Fadž prilično nejasnim tonom. – Strašno loša rabota. Morao sam da dođem. Četiri napada na decu normalskog porekla. Stvari su otišle predaleko. Ministarstvo mora da reaguje. – Nikad nisam – reče Hagrid, molećivo gledajući Dambldora – vi znate da ja nikad nisam, profesore Dambldor, gospodine... – Hoću da se zna, Kornelijuse, da Hagrid ima moje puno poverenje – reče Dambldor, mršteći se na Fadža. – Slušaj, Albuse – reče Fadž, kome je bilo neugodno. – Hagridov dosije govori protiv njega. Ministarstvo mora da uradi nešto – javili su mi se školski nadzornici. – Kornelijuse, opet ti kažem da odvođenje Hagrida neće ni najmanje pomoći – reče Dambldor. Njegove plave oči bile su pune žara koji Hari nikada ranije nije video. – Posmatraj to s moje tačke gledišta – reče Fadž, nervozno se igrajući svojim polucilindrom. – Ja sam pod velikim pritiskom. Mora da se vidi da radim nešto. Ako se pokaže da nije Hagrid, biće vraćen i tačka. Ali moram da ga odvedem. Moram. Ne bih vršio svoju dužnost... – Da me odvedete? – ponovi Hagrid drhteći. – Gdi da me odvedete? – Samo nakratko – reče Fadž, ne gledajući Hagrida u oči. – To nije kazna, Hagride, više mera predostrožnosti. Ukoliko neko drugi bude uhvaćen, ti ćeš biti pušten uz puno izvinjenje... – Nije valjda u Askaban? – prograkta Hagrid. Pre nego što je Fadž mogao da odgovori, ponovo se začu glasno lupanje na vratima. Dambldor ih otvori. Sada je bio red na Harija da primi udarac laktom u rebra: ispustio je glasan krik. Gospodin Lucijus Melfoj ušeta u Hagridovu kolibu, zavijen u dugačak, crni plašt, kezeći se ledenim i zadovoljnim osmehom. Feng poče da reži. – A, već si ovde, Fadž – reče on s odobravanjem. – Dobro, dobro... – Š'a ti radiš ovdi? – reče Hagrid besno. – Marš iz moje kuće! – Dragi moj, veruj da mi ne predstavlja ni najmanje zadovoljstvo što sam u tvojoj... ovaj... ti ovo zoveš kućom? – reče Lucijus Melfoj, podrugljivo se smeškajući dok je razgledao kolibu. – Ja sam prosto svratio do škole, gde mi je rečeno da se direktor nalazi ovde. – A šta si to hteo od mene, Lucijuse? – upita Dambldor. Govorio je ljubazno, ali je plamen i dalje goreo u njegovim plavim očima. – Užasna stvar, Dambldore – reče gospodin Melfoj, lenjo vadeći dugačak svitak pergamenta – ali nadzornici misle da je vreme da se povučeš. Ovo je Naredba o suspenziji – naći ćeš svih dvanaest potpisa na njemu. Bojim se da mislimo da si počeo da popuštaš. Koliko je dosad napada bilo? Još dva ovog popodneva, zar ne? Ovim tempom, na Hogvortsu neće ostati nijedno dete normalskog porekla, a svi znamo kakav bi to bio užasan gubitak za školu. – Ma, vidi, čekaj malo, Lucijuse – reče Fadž, delujući uznemireno – Dambldor suspendovan... ne, ne... to je poslednje što nam sada treba... – Postavljenje, ili suspenzija, direktora nadležnost je nadzornika, Fadže – reče gospodin Melfoj glatko. – A pošto Dambldor nije uspeo da zaustavi ove napade... – Pazi ovako, Lucijuse, ako Dambldor ne može da ih zaustavi – reče Fadž, dok mu se gornja usna preznojavala – hoću da kažem, ko može? – To ostaje da se vidi – reče gospodin Melfoj, sa zlobnim osmehom. – Ali pošto je nas dvanaestoro izglasalo... Hagrid skoči na noge, okrznuvši plafon svojom crnom kosmatom glavom. – I kol'kim od nji'si mor'o da zapretiš i uceniš i', pre neg š'o su pristali, Melfoju, a? – zagrme on. – Bože, bože, takva narav može ovih dana da te uvali u nevolju, Hagride, da znaš – reče gospodin Melfoj. – Ne bih ti savetovao da se tako izdireš na stražare u Askabanu. Neće im se nimalo dopasti. – Ne mo'š da smeniš Dambldora! – povika Hagrid tako da se njegov lovački pas Feng sakri u svoju korpu i zacvile. – Ak' njega smenite, deca normalskog porekla neće imat' nikak'ih šansi! Uslediće ubivanja! – Smiri se, Hagride – reče Dambldor oštro. On pogleda u Lucijusa Melfoja. – Ako nadzornici hoće da me smene, Lucijuse, ja ću se, naravno, povući. – Ali... – promuca Fadž. – Ne! – zareža Hagrid. Dambldor nije skidao svoje svetloplave oči s hladnosivih očiju Lucijusa Melfoja. – Međutim – reče Dambldor, govoreći veoma polako i jasno, tako da nikom nije mogla da promakne nijedna reč – videćeš da ću ja stvarno napustiti ovu školu tek kada mi ovde više niko ne bude odan. Takođe ćeš shvatiti i da će ovde, na Hogvortsu, moja pomoć uvek biti pružena svima koji je zatraže. Za trenutak, Hari je bio gotovo siguran da su Dambldorove oči blesnule ka ćošku u kome su on i Ron bili sakriveni. – Tvoja osećanja su dostojna divljenja – reče Melfoj, naklonivši se. – Svima će nam nedostajati tvoj, ovaj, krajnje originalan način vođenja poslova, Albuse, samo se nadam da će tvoj naslednik uspeti da spreči bilo kakva – ha – 'ubivanja'. On se dugim koracima zaputi do vrata kolibe, otvori ih i uz naklon isprati Dambldora napolje. Fadž je, obrćući svoj polucilindar, sačekao Hagrida da krene ispred njega, ali se Hagrid ukopao, duboko udahnuo i pažljivo rekao: – Ak' bi neki 'teli da pronađu neke stvari, samo bi trebali da prate paukove. To će ih usmerit' na pravi put! Sam' tol'ko 'oću da rečem. Fadž je zapanjeno zurio u njega. – U redu, idem – reče Hagrid, navlačeći svoj kaput od krtičije kože. Ali kad je trebalo da pođe za Fadžom kroz vrata, ponovo stade i glasno reče: – A neko bi treb'o i da 'rani Fenga dok ja nisam ovdi. Vrata se zatvoriše uz tresak, i Ron skinu Nevidljivi ogrtač. – Sada smo u nevolji – reče on promuklo. – Nema Dambldora. Mogli su večeras, isto tako, i školu da zatvore. Sad kad njega više ne bude, dešavaće se po jedan napad dnevno. Feng poče da zavija, grebući po zatvorenim vratima.

2.14. Hari Poter i Dvorana tajni - Kornelijus Fadž 2.14. Harry Potter and the Chamber of Secrets - Cornelius Fudge

14\\. 14. Kornelijus Fadž Hari, Ron i Hermiona su oduvek znali da Hagrid gaji nesrećnu ljubav prema velikim i čudovišnim stvorenjima. Harry, Ron, and Hermione have always known that Hagrid has an unfortunate love for big and monstrous creatures. Tokom njihove prve godine u Hogvortsu pokušao je da odgaji bebu zmaja u svojoj maloj drvenoj kolibi, a neće skoro zaboraviti ni ogromnog, troglavog psa kog je krstio Pufnica. During their first year at Hogwarts, he tried to raise a baby dragon in his small wooden cabin, and he will never forget the huge, three-headed dog that he named Fluffy. I ukoliko je Hagrid, kao dečak, čuo za čudovište koje je sakriveno negde u zamku, Hari je bio siguran da bi učinio sve samo da bi ga video. And even though Hagrid, as a boy, heard about the monster hidden somewhere in the castle, Harry was sure that he would do anything just to see it. Verovatno bi isti taj Hagrid pomislio da je sramota što je čudovište toliko dugo skučeno, i da zaslužuje da protegne svoje mnogobrojne noge; Hari je prosto mogao da zamisli trinaestogodišnjeg Hagrida kako pokušava da mu stavi povodac i ogrlicu. The same Hagrid would probably think it's a shame that the monster has been confined for so long, and that it deserves to stretch its numerous legs; Harry could just imagine a thirteen-year-old Hagrid trying to put a leash and collar on it. Ali je isto tako bio siguran da Hagrid nikad ne bi hteo nikog da ubije. But he was also sure that Hagrid would never want to kill anyone. Hari bi, donekle, više voleo da uopšte nije ni otkrio kako radi Ridlov dnevnik. Harry would somewhat prefer if he hadn't discovered how Riddle's diary worked at all. Ron i Hermiona su ga stalno iznova terali da ispriča šta je video dok mu se nije smučilo, i da im sve to priča i dugi razgovori koji bi između njih usledili. Ron and Hermione constantly pushed him to tell them what he saw until he got sick of it, and they would have long conversations about it. – Možda je Ridl uhvatio pogrešnu osobu – reče Hermiona. - Maybe Riddle got the wrong person, - Hermione said. – Možda je neko drugo čudovište napadalo ljude... – Šta misliš, koliko ima čudovišta na ovom mestu? - Maybe some other monster was attacking people... - How many monsters do you think are in this place? – upita Ron tupo. - Ron asked dumbly. – Oduvek smo znali da je Hagrid bio izbačen iz škole – reče Hari očajno. - We've always known that Hagrid was expelled from school, - Harry said despairingly. – A mora da su napadi prestali nakon što je Hagrid najuren. - And the attacks must have stopped after Hagrid was kicked out. U suprotnom, Ridl ne bi dobio priznanje. Otherwise, Riddle wouldn't have received recognition. Ron je imao drugačiji pristup. Ron had a different approach. – Ridl zaista zvuči kao Persi – ko je od njega, uopšte, tražio da ocinkari Hagrida? - Riddle really sounds like Percy - who asked him to rat out Hagrid in the first place? – Ali čudovište je ubilo nekoga, Rone – reče Hermiona. - But the monster did kill someone, Ron, - Hermione said. – A da su zatvorili Hogvorts, Ridl bi morao da se vrati u neko normalsko sirotište – reče Hari. - And if they had closed Hogwarts, Riddle would have had to go back to some normal orphanage, - Harry said. – Ne krivim ga što je hteo da ostane ovde... Ron se ugrize za usnu, a onda nesigurno reče: – Ti si sreo Hagrida u Nokturn-aleji, zar ne, Hari? - I don't blame him for wanting to stay here... Ron bit his lip, then uncertainly said, - You met Hagrid in Knockturn Alley, didn't you, Harry? – Kupovao je sredstvo protiv mesožderskih puževa golaća – reče Hari brže-bolje. – He was buying a remedy against carnivorous naked snails – said Harry hastily. Sve troje ućutaše. They all fell silent. Posle duge pauze, Hermiona, oklevajući, postavi najteže pitanje: – Zar ne mislite da bi trebalo da odemo i pitamo Hagrida o svemu tome? After a long pause, Hermione, hesitantly, asked the most difficult question: "Don't you think we should go and ask Hagrid about all this?" – Ah, to bi bila baš vesela poseta – reče Ron. - Ah, that would be a cheerful visit - said Ron. – Ćao, Hagride, reci nam da li si u skorije vreme oslobodio nešto besno i dlakavo u zamku? - Hi, Hagrid, tell us if you've recently released anything wild and hairy in the castle? Na kraju odlučiše da neće ništa reći Hagridu ukoliko ne bude novih napada, i pošto se u danima koji su odmicali nije ponovo čuo šapat bestelesnog glasa, ponadali su se da nikada neće ni morati da porazgovaraju s njim o tome zašto je bio izbačen iz škole. In the end, they decided not to say anything to Hagrid unless there were new attacks, and as the days passed without hearing the whisper of the disembodied voice again, they hoped they would never have to talk to him about why he had been expelled from school. Prošlo je skoro mesec dana od kada su Džastin i Skoro Obezglavljeni Nik bili Skamenjeni, i bezmalo svi pomisliše da se napadač, ko god bio, zauvek povukao. It had been almost a month since Justin and Nearly Headless Nick had been Petrified, and almost everyone thought that the attacker, whoever it was, had permanently withdrawn. Pivsu je najzad dosadila pesmica O, Poteru, skoteru, Erni Makmilan je jednog dana na Herbologiji vrlo ljubazno zamolio Harija da mu doda kofu s poskakujućim zlatačama, a u martu je nekoliko mandragora priredilo glasnu i bučnu zabavu u stakleniku broj tri. Peeves had finally bored of singing the "Oh, Potter, you rotter" rhyme, Ernie Macmillan had kindly asked Harry for a bucket of bouncing bulbs one day in Herbology, and in March, a couple of Mandrakes had a noisy and rowdy party in Greenhouse Three. Ovo je veoma obradovalo profesorku Mladicu. This greatly pleased Professor Sprout. – Onog trenutka kada počnu da ulaze jedne drugima u saksije, znaćemo da su sasvim zrele – rekla je Hariju. - The moment they start invading each other's pots, we'll know they're fully grown - she said to Harry. – A onda ćemo moći da oživimo one sirote ljude u bolničkom krilu. - And then we'll be able to revive those poor people in the hospital wing. * * * Drugaci su preko uskršnjeg raspusta imali nešto drugo na umu. * * * Draco had something else in mind over the Easter break. Došlo je vreme da izaberu predmete za treći razred, što je bila stvar koju je makar Hermiona shvatila vrlo ozbiljno. It was time to choose subjects for the third year, which was something Hermione at least took very seriously. – To bi moglo da utiče na celu našu budućnost – rekla je Hariju i Ronu, dok su pažljivo pregledali liste novih predmeta i obeležavali ih štikliranjem. - It could affect our entire future - she said to Harry and Ron as they carefully examined the lists of new subjects and ticked them off. – Ja samo hoću da više nemam Napitke – reče Hari. - I just want to get rid of Potions - said Harry. – Ne može – uzvrati Ron sumorno. - Can't - replied Ron gloomily. – Zadržavamo sve stare predmete, inače bih se ja otarasio Odbrane od Mračnih veština. - We're keeping all the old subjects, otherwise I'd be getting rid of Defense Against the Dark Arts. – Ali to je vrlo značajan predmet! - But that's a very important subject! – reče Hermiona, zapanjeno. - said Hermione, shocked. – Ne onako kako ga Lokhart predaje – odgovori joj Ron. - Not the way Lockhart teaches it - Ron answered her. – Od njega nisam naučio ništa, osim da ne treba da puštam vílice na slobodu. – From him, I learned nothing except that I shouldn't let forks roam free. Nevil Longbotom je dobio pisma od svih veštica i čarobnjaka u svojoj porodici, i svi su mu davali različite savete šta da izabere. Neville Longbottom received letters from all the witches and wizards in his family, and they all gave him different advice on what to choose. Zbunjen i zabrinut, seo je i čitao listu predmeta, isplazivši jezik, pitajući ostale da li misle da Aritmantija zvuči teže od Proučavanja drevnih runa. Confused and worried, he sat down and read the list of subjects, sticking out his tongue, asking others if they thought Arithmancy sounded harder than the Study of Ancient Runes. Din Tomas, koji je, kao i Hari, odrastao s Normalcima, na kraju je zatvorenih očiju nabadao po listi svojim čarobnim štapićem, birajući predmete koje bi dotakao. Dean Thomas, who, like Harry, grew up with Muggles, closed his eyes and stabbed at the list with his wand, choosing the items he would touch. Hermiona nije slušala ničije savete, već se prijavila za sve predmete. Hermione didn't listen to anyone's advice and signed up for all the subjects. Hari se smrknuto nasmešio u sebi na pomisao šta bi teča Vernon i tetka Petunija rekli kad bi pokušao s njima da se posavetuje oko svoje čarobnjačke karijere. Harry smirked to himself at the thought of what Uncle Vernon and Aunt Petunia would say if he tried to consult them about his wizarding career. Mada, nije da nije imao s kim da se posavetuje: Persi Vizli je jedva čekao da s njim podeli svoje iskustvo. However, it's not like he had no one to consult with: Percy Weasley was eager to share his experience with him. – Zavisi od toga kuda hoćeš da ideš, Hari – reče on. – It depends on where you want to go, Harry – he said. – Nikada nije previše rano da se razmišlja o budućnosti, stoga bih ti preporučio Predskazivanje. – It's never too early to think about the future, so I would recommend Divination. Ljudi tvrde da je Proučavanje Normalaca slab izbor, ali ja lično mislim da bi čarobnjaci trebalo da budu podrobno upoznati s nečarobnjačkim društvom, pogotovu ako misle da rade u bliskom dodiru s Normalcima – pogledaj samo mog oca, on stalno mora da se bavi normalskim rabotama. People claim that Muggle Studies is a weak choice, but personally, I think wizards should have a thorough understanding of non-magical society, especially if they plan to work closely with Muggles – just look at my dad, he always has to deal with Muggle affairs. Moj brat Čarli uvek je bio više tip za rad napolju, pa je učio Brigu o magijskim stvorenjima. My brother Charlie has always been more of an outdoorsy type, so he studied Care of Magical Creatures. Izaberi ono što ti leži, Hari. Choose what suits you, Harry. Ali jedina stvar u kojoj se Hari osećao stvarno uspešnim bio je kvidič. But the only thing Harry felt truly successful at was Quidditch. Na kraju je izabrao iste predmete kao i Ron, smatrajući da će, ako bude loš u njima, bar imati prijatelja koji će mu pomoći. In the end, he chose the same subjects as Ron, thinking that if he failed in them, at least he would have a friend to help him. * * * Sledeću kvidičku utakmicu Grifindor je trebalo da igra protiv Haflpafa. * * * Gryffindor's next Quidditch match was against Hufflepuff. Drvce je insistirao na timskim treninzima svake noći posle večere, tako da je Hari jedva imao vremena za bilo šta osim za kvidič i domaće zadatke. Wood insisted on team practices every night after dinner, so Harry barely had time for anything except Quidditch and homework. Ipak, treninzi su bili sve bolji, ili makar sve suvlji, i veče uoči subotnje utakmice popeo se u svoju spavaonicu da ostavi metlu s osećanjem da Grifindor nikad nije imao bolje šanse da osvoji Kvidički kup. However, the practices were getting better, or at least drier, and the evening before the Saturday match, he climbed up to his dormitory with a feeling that Gryffindor had never had a better chance of winning the Quidditch Cup. Ali njegovo veselo raspoloženje nije dugo trajalo. But his cheerful mood didn't last long. Na vrhu stepenica koje vode ka spavaonici sreo je izbezumljenog Nevila Longbotoma. At the top of the stairs leading to the dormitory, he met a distraught Neville Longbottom. – Hari – ne znam ko je to uradio. – Harry – I don't know who did it. Samo sam našao... Gledajući prestrašeno u Harija, Nevil otvori vrata. I just found... Looking scared at Harry, Neville opened the door. Sadržaj Harijevog kovčega bio je razbacan svuda naokolo. The contents of Harry's trunk were scattered all around. Njegov ogrtač ležao je pocepan na podu. His cloak was torn lying on the floor. S njegovog kreveta s baldahinom bila je skinuta posteljina, iz njegovog noćnog ormarića fioke su bile izvučene, a njihov sadržaj prosut po dušeku. The bedding was stripped off his four-poster bed, the drawers of his nightstand were pulled out, and their contents spilled on the mattress. Hari priđe krevetu, zinuvši od iznenađenja, i nagazi nekoliko iscepanih stranica iz Putovanja s trolovima. Harry approached the bed, gaping in surprise, and stepped on a few torn pages from Travels with Trolls. Dok su on i Nevil ponovo navlačili ćebad preko kreveta, uđoše Ron, Din i Šejmus. While he and Neville were pulling the blankets back over the bed, Ron, Dean, and Seamus entered. Din glasno opsova. Dean swore loudly. – Hari, šta se desilo? - Harry, what happened? – Nemam pojma – reče Hari. - I have no idea - Harry said. Ali Ron pogleda u Harijeve odore. But Ron looked at Harry's robes. Svi džepovi su bili izvrnuti. All the pockets were turned inside out. – Neko je nešto tražio – reče Ron. - Someone was searching for something - Ron said. – Da li nešto nedostaje? - Is something missing? Hari poče da diže sve svoje stvari, i da ih baca nazad u kovčeg. Harry started picking up all his things and throwing them back into the trunk. Tek kad je ubacio i poslednju od Lokhartovih knjiga, shvatio je šta nedostaje. It wasn't until he had put in the last of Lockhart's books that he realized what was missing. – Nema Ridlovog dnevnika – reče on Ronu tiho. - Riddle's diary is gone - he said to Ron quietly. – Šta? - What? Hari klimnu glavom ka vratima spavaonice, i Ron izađe za njim. Harry nodded towards the dormitory door, and Ron followed him out. Požuriše nazad u grifindorski dnevni boravak, koji je bio poluprazan, i pridružiše se Hermioni koja je sedela sama, čitajući knjigu po imenu Proučavanje drevnih runa za početnike. They hurried back to the Gryffindor common room, which was partially empty, and joined Hermione, who was sitting alone, reading a book called Rune Translation for Beginners. Hermiona se zaprepastila kada je čula novost. Hermione was astonished when she heard the news. – Ali... samo je neki grifindorac mogao da ga ukrade... niko drugi ne zna našu lozinku... – Upravo tako – reče Hari. - "But... only a Gryffindor could have stolen it... no one else knows our password..." - "Exactly," said Harry. * * * Sutradan ih je probudilo jarko sunce i lak, osvežavajuć povetarac. * * * The next day they were awakened by bright sunshine and a light, refreshing breeze. – Idealni uslovi za kvidič! - "Perfect conditions for Quidditch!" – reče Drvce oduševljeno za grifindorskim stolom, puneći kajganom tanjire svima iz ekipe. - "said Neville excitedly at the Gryffindor table, filling everyone's plates with scrambled eggs. – Hari, napuni tanjir, treba ti pristojan doručak. - "Harry, fill your plate, you need a decent breakfast." Hari je zurio niz prepun grifindorski sto, pitajući se da li je novi vlasnik Ridlovog dnevnika tu, njemu ispred nosa. Harry stared down the crowded Gryffindor table, wondering if the new owner of Riddle's diary was there, right in front of him. Hermiona ga je nagovarala da prijavi krađu, ali se Hariju ta ideja nije dopala. Hermione was urging him to report the theft, but Harry didn't like the idea. Morao bi da ispriča nekom od nastavnika sve o dnevniku, a koliko ljudi uopšte zna da je Hagrid bio izbačen iz škole pre pedeset godina? He would have to tell one of the teachers about the diary, but how many people even knew that Hagrid had been expelled from school fifty years ago? Nije hteo da on bude taj koji će to ponovo izneti na videlo. He didn't want to be the one to bring it up again. Kad je napustio Veliku salu zajedno s Ronom i Hermionom, i pošao da uzme svoje stvari za kvidič, sve većem spisku Harijevih briga pridruži se još jedna, vrlo ozbiljna briga. As he left the Great Hall with Ron and Hermione, and went to get his things for Quidditch, another very serious concern was added to Harry's growing list of worries. Samo što je zakoračio na mermerne stepenice, kad ponovo začu: – Ubiti, ovoga puta... pusti me da rastrgnem... razderem... On glasno vrisnu, a Ron i Hermiona uplašeno odskočiše od njega. Just as he stepped onto the marble staircase, he heard it again: "To kill, this time... let me tear... rip... away..." He screamed loudly, and Ron and Hermione jumped back in fear. – Taj glas! - "That voice!" – reče Hari, osvrćući se preko ramena. - said Harry, looking over his shoulder. – Upravo sam ga ponovo čuo – vi niste? - "I heard it again just now - didn't you?" Ron zavrte glavom, razrogačivši oči. Ron shook his head, wide-eyed. Hermiona se, međutim, lupi šakom po čelu. Hermione, however, slapped her forehead. – Hari – mislim da sam upravo nešto shvatila! - "Harry - I think I just realized something!" Moram u biblioteku! - "I have to go to the library!" I ona odjuri uz stepenice. And she rushed up the stairs. – Šta je shvatila? - "What did she realize?" – upita Hari rastrojeno, još uvek se osvrćući, pokušavajući da sazna odakle je glas došao. – Harry asked anxiously, still looking around, trying to figure out where the voice had come from. – Sigurno više od mene – reče Ron, vrteći glavom. – Certainly more than me – said Ron, shaking his head. – Ali zašto mora da ide u biblioteku? – But why does he have to go to the library? – Zato što je to ono što Hermiona radi – reče Ron, slegnuvši ramenima. – Because that's what Hermione does – said Ron, shrugging his shoulders. – 'Kad si u nedoumici, idi u biblioteku.' – 'When in doubt, go to the library.' Hari je neodlučno stajao, pokušavajuću ponovo da uhvati glas, ali iz Velike sale iza njih na glavna vrata počeše da nadiru ljudi, glasno pričajući, i zaputiše se ka terenu za kvidič. Harry stood hesitantly, trying once again to catch the voice, but from the Great Hall behind them, people started pouring out, talking loudly, and headed towards the Quidditch field. – Bolje da kreneš – reče Ron. – You better go – said Ron. – Skoro je jedanaest... utakmica. – It's almost eleven... the match. Hari otrča gore do grifindorske kule, uze svoj Nimbus 2000 i pridruži se velikoj gomili koja je vrvela preko travnjaka, ali njegove misli su još uvek bile u zamku, zajedno s bestelesnim glasom, i dok je navlačio svoju skerletnu odoru u svlačionici jedina uteha mu je bila što su sada svi već bili napolju da bi gledali utakmicu. Harry ran up to the Gryffindor Tower, grabbed his Nimbus 2000, and joined the large crowd swarming across the lawn, but his thoughts were still trapped, along with the disembodied voice, and as he put on his scarlet robes in the changing room, his only consolation was that everyone was already outside to watch the match. Timovi izađoše na teren, gde ih dočeka gromoglasan aplauz. The teams emerged onto the field, greeted by thunderous applause. Oliver Drvce uzlete, krećući se oko stativa ne bi li se zagrejao, Madam Bućkuriš oslobodi lopte. Oliver Wood took off, circling the goalposts to warm up, while Madam Hooch released the balls. Haflpafovci, koji su igrali u kanarinac-žutim odorama, šćućuriše se jedni uz druge, da u zadnji čas pretresu taktiku. The Hufflepuffs, playing in canary yellow robes, huddled together to discuss last-minute tactics. Hari je upravo uzjahao svoju metlu kad profesorka Mek Gonagal dotrča preko terena, noseći ogroman ljubičasti megafon. Harry had just mounted his broom when Professor McGonagall ran across the field, carrying a huge purple megaphone. Harijevo srce potonu kao kamen u bunaru. Harry's heart sank like a stone in a well. – Ova utakmica je otkazana – reče profesorka Mek Gonagal kroz megafon, obraćajući se krcatom stadionu. – This match is cancelled – Professor McGonagall announced through the megaphone, addressing the packed stadium. Začuše se povici negodovanja. There were shouts of protest. Oliver Drvce slete na zemlju, zabezeknut, i potrča ka profesorki Mek Gonagal, ne silazeći sa svoje metle. Oliver Wood landed, bewildered, and ran towards Professor McGonagall without getting off his broom. – Ali, profesorka – povika on. – But, professor – he shouted. – Mi moramo da igramo... Kup... Grifindor... Ignorišući ga, profesorka Mek Gonagal nastavi da viče kroz svoj megafon: – Svi učenici moraju da se vrate u dnevne boravke svojih kuća, gde će im glavešine kuća dati dalja obaveštenja. – We have to play... the Cup... Gryffindor... Ignoring him, Professor McGonagall continued to shout through her megaphone: – All students must return to their house common rooms, where the heads of houses will give them further instructions. Pođite što brže možete, moliću! Hurry as fast as you can, please! Onda spusti megafon i dade znak Hariju da joj priđe. Then she lowered the megaphone and gave Harry a sign to approach her. – Poteru, mislim da je bolje da pođeš sa mnom... Pitajući se kako uopšte može ovog puta da sumnja na njega, Hari vide Rona kako se izdvaja iz gunđajuće mase. "Potter, I think it's better if you come with me..." Wondering how he could possibly be suspicious of him this time, Harry saw Ron separating himself from the grumbling crowd. Dotrčao je do njih čim su krenuli prema zamku. He ran to them as soon as they started walking towards the castle. Na Harijevo iznenađenje, profesorka Mek Gonagal se nije bunila. To Harry's surprise, Professor McGonagall didn't protest. – Da, možda je bolje da i ti pođeš, Vizli. "Yes, maybe it's better if you come too, Weasley." Neki od učenika koji su se gurkali oko njih gunđali su što je utakmica otkazana, dok su drugi delovali zabrinuto. Some of the students who were pushing around them were complaining that the match was cancelled, while others looked worried. Hari i Ron su pratili profesorku Mek Gonagal nazad u školu, pa uz mermerne stepenice. Harry and Ron followed Professor McGonagall back to the school, up the marble staircase. Ali ovoga puta nisu ih odveli ni u čiji kabinet. But this time they weren't taken to anyone's office. – Ovo će biti priličan šok – reče profesorka Mek Gonagal iznenađujuće nežnim glasom, dok su prilazili bolničkom krilu. "This is going to be quite a shock," said Professor McGonagall surprisingly softly as they approached the hospital wing. – Dogodio se još jedan napad... još jedan dvostruki napad. "Another attack has occurred... another double attack." Harijeva utroba izvede salto. Harry's stomach did a somersault. Profesorka Mek Gonagal gurnu vrata, i on i Ron uđoše. Professor McGonagall pushed the door open, and both she and Ron entered. Madam Pomfri se nadvijala nad devojčicom iz šestog razreda s dugačkom kovrdžavom kosom. Madam Pomfrey was leaning over a sixth-year girl with long curly hair. Hari ju je prepoznao, bila je to ona devojčica iz Rejvenkloa koju su slučajno pitali za sliterinski dnevni boravak. Harry recognized her, it was the girl from Ravenclaw who they accidentally asked about the Slytherin common room. A na krevetu pored nje je bila... – Hermiona! And on the bed next to her was... – Hermione! – zaječa Ron. "Hermione!" Ron exclaimed. Hermiona je ležala potpuno mirna, a oči su joj bile otvorene i staklaste. Hermione was lying perfectly still, her eyes open and glassy. – Nađene su blizu biblioteke – reče profesorka Mek Gonagal. "They were found near the library," said Professor McGonagall. – Pretpostavljam da nijedan od vas ne može da mi objasni šta je ovo? "I suppose none of you can explain to me what this is?" Bilo je na podu pored njih... Podigla je malo, okruglo ogledalo. It was on the floor next to them... She picked up a small, round mirror. Hari i Ron odmahnuše glavama, obojica zureći u Hermionu. Harry and Ron shook their heads, both staring at Hermione. – Otpratiću vas nazad u grifindorsku kulu – reče profesorka Mek Gonagal umorno. - I will escort you back to the Gryffindor tower - Professor McGonagall said tiredly. – Ionako treba da se obratim učenicima. - I have to address the students anyway. – Svi učenici vraćaće se u dnevni boravak svoje kuće do šest sati uveče. - All students will return to their house common room by six o'clock in the evening. Nijedan učenik ne sme da napusti spavaonicu posle tog vremena. No student is allowed to leave the dormitory after that time. Na svako predavanje pratiće vas neko od nastavnika. You will be accompanied by a teacher to every class. Nijedan učenik ne sme da ide ni u kupatilo bez pratnje nastavnika. No student is allowed to go to the bathroom without a teacher's escort. Svi naredni kvidički treninzi i utakmice su odloženi. All upcoming Quidditch practices and matches have been postponed. Više neće biti večernjih aktivnosti. There will be no more evening activities. Grifindorci, koji su se svi sjatili u svoj dnevni boravak, ćutke su slušali profesorku Mek Gonagal. The Gryffindors, who had all gathered in their common room, listened quietly to Professor McGonagall. Ona smota pergament s kog je čitala, i reče pomalo prigušenim glasom: – Moram da dodam da gotovo nikada nisam bila ovoliko zabrinuta. She rolled up the parchment she had been reading from and said in a slightly muted voice: "I must add that I have rarely been this worried." Ukoliko krivac koji stoji iza ovih napada ne bude uhvaćen, vrlo je verovatno da će škola biti zatvorena. If the culprit behind these attacks is not caught, it is very likely that the school will be closed. Molila bih sve one koji možda znaju nešto o njima da istupe. I would ask anyone who may know something about them to come forward. Ona pomalo nespretno izađe kroz rupu iza portreta, a grifindorci odmah počeše da pričaju. She awkwardly exited through the hole behind the portrait, and the Gryffindors immediately started talking. – Napadnuta su dva grifindorca, ne računajući grifindorskog duha, jedna rejvenkloovka i jedan haflpafovac – reče Li Džordan, prijatelj Vizlijevih blizanaca, brojeći na prste. - Two Gryffindors, not counting the Gryffindor ghost, one Ravenclaw, and one Hufflepuff have been attacked - said Lee Jordan, friend of the Weasley twins, counting on his fingers. – Zar nijedan nastavnik nije primetio da su svi sliterinci bezbedni? - Hasn't any teacher noticed that all Slytherins are safe? Zar nije očigledno da sve ovo dolazi iz Sliterina? Isn't it obvious that all of this is coming from Slytherin? Sliterinov naslednik, Sliterinovo čudovište – zašto jednostavno ne izbace sve sliterince? Slytherin's heir, Slytherin's monster - why don't they just remove all the Slytherins? – urlao je on, dok su neki iz gomile klimali glavama, a tu i tamo čuo se pljesak. - he shouted, while some nodded in the crowd and occasional applause could be heard. Persi Vizli je sedeo na stolici iza Lija, ali prvi put nije bio voljan da iznese svoje mišljenje. Percy Weasley was sitting in a chair behind Lee, but for the first time, he was unwilling to voice his opinion. Izgledao je bled i ošamućen. He looked pale and disoriented. – Persi je u šoku – tiho reče Džordž Hariju. - Percy is in shock - George whispered to Harry. – Ta rejvenkloovska devojčica, Penelopa Klirvoter – ona je asistent. - That Ravenclaw girl, Penelope Clearwater - she's an assistant. Mislim da nije očekivao da će se čudovište usuditi da napadne jednog asistenta. I don't think he expected the monster to dare to attack an assistant. Ali Hari ga je samo delimično slušao. But Harry was only partially listening. Nikako nije mogao da izbaci iz glave prizor Hermione koja leži u bolničkom krevetu, kao da je isklesana od kamena. He couldn't get the image of Hermione lying in the hospital bed, looking like she was carved out of stone, out of his head. A ako krivac ne bude uskoro uhvaćen, njega čeka doživotni boravak kod Darslijevih. And if the culprit isn't caught soon, he'll be facing a lifetime with the Dursleys. Tom Ridl je prijavio Hagrida jer ga je, ukoliko škola bude zatvorena, očekivao povratak u normalsko sirotište. Tom Riddle reported Hagrid because, if the school is closed, he expected to be sent back to a normal orphanage. Hari je sada tačno znao kako se Tom osećao. Harry now knew exactly how Tom felt. – Šta ćemo da radimo? - What are we going to do? – upita Ron tiho Harija na uvo. - Ron asked quietly into Harry's ear. – Misliš da sumnjaju na Hagrida? - Do you think they suspect Hagrid? – Moramo da popričamo s njim – reče Hari, donevši odluku. - We need to talk to him - Harry said, making the decision. – Ne mogu da verujem da je ovoga puta umešan, ali ukoliko je on prošli put oslobodio čudovište, onda će znati kako da uđemo u Dvoranu tajni, a i to je nešto, za početak. - I can't believe he's involved this time, but if he released the monster last time, then he'll know how to get into the Chamber of Secrets, and that's something, at least. – Ali profesorka Mek Gonagal je rekla da moramo da ostanemo u svojoj kuli, ukoliko nismo na časovima... – Mislim – reče Hari još tiše – da je vreme da ponovo izvadim tatin stari ogrtač. - But Professor McGonagall said we have to stay in our tower unless we're in class... - I think - Harry said even more quietly - it's time to dig out my father's old cloak. * * * Hari je nasledio samo jednu stvar od svog oca: dugačak srebrnast Nevidljivi ogrtač. * * * Harry only inherited one thing from his father: a long silvery Invisibility Cloak. To je bila njihova jedina šansa da se iskradu iz škole i posete Hagrida bez ičijeg znanja. It was their only chance to sneak out of the school and visit Hagrid without anyone knowing. Otišli su na spavanje kao i obično, sačekali da Nevil, Din i Šejmus prestanu da raspravljaju o Dvorani tajni i zaspu, a onda su ustali, ponovo se obukli i prebacili ogrtač preko sebe. They went to bed as usual, waited for Neville, Dean, and Seamus to stop arguing about the Chamber of Secrets and fall asleep, and then got up, got dressed again, and draped the cloak over themselves. Putovanje kroz mračne i puste hodnike zamka nije bilo prijatno. The journey through the dark and empty castle corridors was not pleasant. Hari, koji je već nekoliko puta ranije lutao zamkom noću, nikad nije video u njemu toliko ljudi posle zalaska sunca. Harry, who had wandered the castle at night several times before, had never seen so many people in it after sundown. Nastavnici, asistenti i duhovi marširali su hodnicima u parovima, zureći okolo ne bi li primetili iole neuobičajeno dešavanje. Teachers, assistants, and ghosts marched through the corridors in pairs, looking around in search of any unusual events. Nevidljivi ogrtač nije ih sprečavao da prave buku, i bio je jedan posebno napet trenutak kada je Ron udario nožni palac samo nekoliko metara od mesta na kom je Snejp čuvao stražu. The invisibility cloak did not stop them from making noise, and there was a particularly tense moment when Ron stubbed his toe just a few meters away from where Snape was standing guard. Na svu sreću, gotovo istog trena kad je Ron opsovao Snejp je kinuo. Luckily, just as Ron cursed, Snape sneezed. Laknulo im je kada su stigli do ulaznih vrata od hrastovine, i otvorili ih. They felt relieved when they reached the oak front doors and opened them. Bila je vedra, zvezdana noć. It was a clear, starry night. Požurili su ka osvetljenim prozorima Hagridove kuće, skinuvši ogrtač tek kada su bili ispred samog ulaza. They hurried towards the lit windows of Hagrid's house, taking off the cloak only when they were right in front of the entrance. Nekoliko trenutaka nakon što su pokucali Hagrid ih širom otvori. A few moments after they knocked, Hagrid opened the door wide for them. Našli su se licem u lice sa samostrelom, dok je Feng, Hagridov lovački hrt, glasno lajao iza njegovih leđa. They came face to face with a crossbow, while Fang, Hagrid's hunting dog, barked loudly behind him. – O – reče on, spuštajući svoje oružje i zureći u njih. "Oh," he said, lowering his weapon and staring at them. – Š'a vas dvojica radite ovde? "What are you two doing here?" – Šta će ti to? "What do you need that for?" – upita Hari, pokazujući na samostrel, dok su ulazili unutra. Harry asked, pointing to the crossbow, as they entered inside. – Niš'a... niš'a – promrmlja Hagrid. "Nothin'... nothin'," Hagrid muttered. – Očekivo sam... nij' važno... sedite... napraviću čaja... Činilo se da jedva zna šta radi. "I was expectin'... nothin' important... sit down... I'll make some tea..." He seemed barely aware of what he was doing. Umalo nije ugasio vatru, prosuvši vodu iz lončeta na nju, a onda je razbio čajnik nervoznim trzajem svoje ogromne šake. He nearly put out the fire, spilling water from the pot onto it, and then he smashed the teapot with a nervous jerk of his huge hand. – Jesi li dobro, Hagride? "Are you okay, Hagrid?" Harry asked. – upita ga Hari. "Have you heard from Hermione?" – Da li si čuo za Hermionu? "Oh, yea, yea, I've heard," Hagrid said, his voice betraying him. – O, neg' šta, neg' sam čuo – reče Hagrid, dok ga je glas izdavao. He kept nervously peering out the window. Neprekidno je nervozno provirivao kroz prozor. He kept peering nervously out the window. Sipao im je obojici velike krigle ključale vode (zaboravio je da doda kesice sa čajem) i baš je stavljao cepanice voćne torte na tanjir kada se začu glasno kucanje na vratima. He poured both of them large pitchers of boiling water (he forgot to add tea bags) and was just placing slices of fruit cake on a plate when he heard a loud knocking at the door. Hagrid ispusti voćnu tortu. Hagrid dropped the fruit cake. Hari i Ron razmeniše uspanične poglede, a onda ponovo nabaciše Nevidljivi ogrtač preko sebe, i povukoše se u ugao. Harry and Ron exchanged panicked looks, then quickly threw the Invisibility Cloak back over themselves and retreated to a corner. Hagrid proveri da li su sakriveni, zgrabi svoj samostrel i ponovo otvori vrata. Hagrid checked that they were hidden, grabbed his crossbow, and opened the door again. – Dobro veče, Hagride. "Good evening, Hagrid," Dumbledore said. Bio je to Dambldor. It was Dumbledore. Ušao je, delujući smrtno ozbiljno, u pratnji još jednog čoveka, veoma čudnog izgleda. He walked in, looking deadly serious, accompanied by another very strange-looking man. Stranac je bio nizak, gojazan čovek zamršene prosede kose, zabrinutog izraza lica. The stranger was a short, overweight man with tangled gray hair and a worried expression on his face. Na sebi je imao čudnu mešavinu odeće: prugasto odelo, skerletna kravata, dugačak crn ogrtač i špicaste ljubičaste čizme. He was wearing a strange mix of clothing: pinstriped suit, scarlet tie, long black cloak, and pointed purple boots. Pod miškom je nosio limunzeleni polucilindar. Under his arm, he carried a lime green top hat. – To je tatin šef! "That's my dad's boss!" Ron gasped. – dahćući reče Ron. - Ron wheezed. – Kornelijus Fadž, ministar magije! "Cornelius Fudge, Minister of Magic!" Hagrid said, panting. Hari snažno munu Rona laktom da bi ga ućutkao. Harry nudged Ron hard with his elbow to silence him. Hagrid je prebledeo i počeo da se preznojava. Hagrid went pale and started sweating. Spustio se u jednu od svojih stolica i gledao čas u Dambldora čas u Kornelijusa Fadža. He sank into one of his armchairs and looked back and forth between Dumbledore and Cornelius Fudge. – Loša rabota, Hagride – reče Fadž prilično nejasnim tonom. "Terrible business, Hagrid," Fudge said in a rather unclear tone. – Strašno loša rabota. "Absolutely terrible business." Morao sam da dođem. I had to come. Četiri napada na decu normalskog porekla. Four attacks on Muggle-born children. Stvari su otišle predaleko. Things have gone too far. Ministarstvo mora da reaguje. The ministry needs to react. – Nikad nisam – reče Hagrid, molećivo gledajući Dambldora – vi znate da ja nikad nisam, profesore Dambldor, gospodine... – Hoću da se zna, Kornelijuse, da Hagrid ima moje puno poverenje – reče Dambldor, mršteći se na Fadža. – I have never – Hagrid said, pleadingly looking at Dumbledore – you know that I have never, Professor Dumbledore, sir... – I want it to be known, Cornelius, that Hagrid has my full trust – Dumbledore said, frowning at Fudge. – Slušaj, Albuse – reče Fadž, kome je bilo neugodno. – Listen, Albus – Fudge said, feeling uncomfortable. – Hagridov dosije govori protiv njega. – Hagrid's record speaks against him. Ministarstvo mora da uradi nešto – javili su mi se školski nadzornici. The ministry needs to do something – the school inspectors have contacted me. – Kornelijuse, opet ti kažem da odvođenje Hagrida neće ni najmanje pomoći – reče Dambldor. – Cornelius, I'm telling you again that taking Hagrid away will not help at all – Dumbledore said. Njegove plave oči bile su pune žara koji Hari nikada ranije nije video. His blue eyes were filled with a fire that Harry had never seen before. – Posmatraj to s moje tačke gledišta – reče Fadž, nervozno se igrajući svojim polucilindrom. – Look at it from my point of view – Fudge said, nervously playing with his bowler hat. – Ja sam pod velikim pritiskom. – I am under a lot of pressure. Mora da se vidi da radim nešto. It has to be seen that I am doing something. Ako se pokaže da nije Hagrid, biće vraćen i tačka. If it turns out that it's not Hagrid, he will be returned and that's it. Ali moram da ga odvedem. But I have to take him away. Moram. I have to. Ne bih vršio svoju dužnost... – Da me odvedete? I wouldn't be doing my duty... – Take me away? – ponovi Hagrid drhteći. – Hagrid repeated, trembling. – Gdi da me odvedete? – Where are you taking me? – Samo nakratko – reče Fadž, ne gledajući Hagrida u oči. – Just briefly – Fudge said, not looking Hagrid in the eyes. – To nije kazna, Hagride, više mera predostrožnosti. – It's not a punishment, Hagrid, just a precaution. Ukoliko neko drugi bude uhvaćen, ti ćeš biti pušten uz puno izvinjenje... – Nije valjda u Askaban? If someone else is caught, you will be released with a full apology... – He's not in Azkaban, is he? – prograkta Hagrid. – The program Hagrid. Pre nego što je Fadž mogao da odgovori, ponovo se začu glasno lupanje na vratima. Before Hagrid could respond, there was another loud knock on the door. Dambldor ih otvori. Dumbledore opened it. Sada je bio red na Harija da primi udarac laktom u rebra: ispustio je glasan krik. Now it was Harry's turn to receive an elbow strike to the ribs: he let out a loud cry. Gospodin Lucijus Melfoj ušeta u Hagridovu kolibu, zavijen u dugačak, crni plašt, kezeći se ledenim i zadovoljnim osmehom. Mr. Lucius Malfoy walked into Hagrid's cabin, wrapped in a long black cloak, smirking with an icy and satisfied smile. Feng poče da reži. Fang began to growl. – A, već si ovde, Fadž – reče on s odobravanjem. - Ah, you're already here, Fudge - he said approvingly. – Dobro, dobro... – Š'a ti radiš ovdi? - Well, well... What are you doing here? – reče Hagrid besno. - Hagrid said angrily. – Marš iz moje kuće! - Get out of my house! – Dragi moj, veruj da mi ne predstavlja ni najmanje zadovoljstvo što sam u tvojoj... ovaj... ti ovo zoveš kućom? - My dear, believe me, it gives me no pleasure to be in your... uh... this is what you call a house? – reče Lucijus Melfoj, podrugljivo se smeškajući dok je razgledao kolibu. - said Lucius Malfoy, sneering as he surveyed the cabin. – Ja sam prosto svratio do škole, gde mi je rečeno da se direktor nalazi ovde. - I just stopped by the school, where I was told that the headmaster is here. – A šta si to hteo od mene, Lucijuse? - And what did you want from me, Lucius? – upita Dambldor. - Dumbledore asked. Govorio je ljubazno, ali je plamen i dalje goreo u njegovim plavim očima. He spoke politely, but the fire still burned in his blue eyes. – Užasna stvar, Dambldore – reče gospodin Melfoj, lenjo vadeći dugačak svitak pergamenta – ali nadzornici misle da je vreme da se povučeš. - Dreadful thing, Dumbledore - Mr. Malfoy said lazily, taking out a long scroll of parchment - but the board of overseers thinks it's time for you to step down. Ovo je Naredba o suspenziji – naći ćeš svih dvanaest potpisa na njemu. This is a Suspension Order - you'll find all twelve signatures on it. Bojim se da mislimo da si počeo da popuštaš. I'm afraid we believe you've started to weaken. Koliko je dosad napada bilo? How many attacks have there been so far? Još dva ovog popodneva, zar ne? Two more this afternoon, right? Ovim tempom, na Hogvortsu neće ostati nijedno dete normalskog porekla, a svi znamo kakav bi to bio užasan gubitak za školu. At this rate, there won't be any children of normal descent left at Hogwarts, and we all know what a terrible loss that would be for the school. – Ma, vidi, čekaj malo, Lucijuse – reče Fadž, delujući uznemireno – Dambldor suspendovan... ne, ne... to je poslednje što nam sada treba... – Postavljenje, ili suspenzija, direktora nadležnost je nadzornika, Fadže – reče gospodin Melfoj glatko. - Well, wait a minute, Lucius - said Fudge, looking upset - Dumbledore suspended... no, no... that's the last thing we need now... - The appointment or suspension of the headmaster is the responsibility of the supervisor, Fudge - Mr. Malfoy said smoothly. – A pošto Dambldor nije uspeo da zaustavi ove napade... – Pazi ovako, Lucijuse, ako Dambldor ne može da ih zaustavi – reče Fadž, dok mu se gornja usna preznojavala – hoću da kažem, ko može? - And since Dumbledore failed to stop these attacks... - Listen, Lucius, if Dumbledore can't stop them - Fudge said, sweating on his upper lip - I mean, who can? – To ostaje da se vidi – reče gospodin Melfoj, sa zlobnim osmehom. - That remains to be seen - Mr. Malfoy said with a malicious smile. – Ali pošto je nas dvanaestoro izglasalo... Hagrid skoči na noge, okrznuvši plafon svojom crnom kosmatom glavom. - But since the twelve of us voted... Hagrid jumped up, grazing the ceiling with his black shaggy head. – I kol'kim od nji'si mor'o da zapretiš i uceniš i', pre neg š'o su pristali, Melfoju, a? - And how many of them did you have to threaten and blackmail before they agreed, Malfoy, huh? – zagrme on. - he thundered. – Bože, bože, takva narav može ovih dana da te uvali u nevolju, Hagride, da znaš – reče gospodin Melfoj. - God, God, such temperament can get you into trouble these days, Hagrid, you know - Mr. Malfoy said. – Ne bih ti savetovao da se tako izdireš na stražare u Askabanu. - I wouldn't advise you to shout at the guards in Azkaban like that. Neće im se nimalo dopasti. They won't like it at all. – Ne mo'š da smeniš Dambldora! - You can't remove Dumbledore! – povika Hagrid tako da se njegov lovački pas Feng sakri u svoju korpu i zacvile. - Hagrid shouted so loudly that his hunting dog Fang hid in his basket and whimpered. – Ak' njega smenite, deca normalskog porekla neće imat' nikak'ih šansi! - If you remove him, children of normal descent won't have any chances! Uslediće ubivanja! There will be killings! – Smiri se, Hagride – reče Dambldor oštro. - Calm down, Hagrid - Dumbledore said sharply. On pogleda u Lucijusa Melfoja. He looked at Lucius Malfoy. – Ako nadzornici hoće da me smene, Lucijuse, ja ću se, naravno, povući. - If the supervisors want to remove me, Lucius, I will, of course, resign. – Ali... – promuca Fadž. - But... - stammered Fudge. – Ne! - No! – zareža Hagrid. - Hagrid growled. Dambldor nije skidao svoje svetloplave oči s hladnosivih očiju Lucijusa Melfoja. Dumbledore did not take his bright blue eyes off Lucius Malfoy's cold grey eyes. – Međutim – reče Dambldor, govoreći veoma polako i jasno, tako da nikom nije mogla da promakne nijedna reč – videćeš da ću ja stvarno napustiti ovu školu tek kada mi ovde više niko ne bude odan. - However - Dumbledore said, speaking very slowly and clearly, so that not a single word could escape anyone - you will see that I will truly leave this school only when no one here remains loyal to me. Takođe ćeš shvatiti i da će ovde, na Hogvortsu, moja pomoć uvek biti pružena svima koji je zatraže. You will also understand that here, at Hogwarts, my help will always be offered to anyone who asks for it. Za trenutak, Hari je bio gotovo siguran da su Dambldorove oči blesnule ka ćošku u kome su on i Ron bili sakriveni. For a moment, Harry was almost certain that Dumbledore's eyes flickered towards the corner where he and Ron were hiding. – Tvoja osećanja su dostojna divljenja – reče Melfoj, naklonivši se. - Your sentiments are admirable - Malfoy said, bowing. – Svima će nam nedostajati tvoj, ovaj, krajnje originalan način vođenja poslova, Albuse, samo se nadam da će tvoj naslednik uspeti da spreči bilo kakva – ha – 'ubivanja'. - We will all miss your, um, exceptionally unique way of running things, Albus, I just hope that your successor will be able to prevent any, ah, 'killings'. On se dugim koracima zaputi do vrata kolibe, otvori ih i uz naklon isprati Dambldora napolje. He made his way to the cabin's door with long strides, opened it, and bowed to Dumbledore as he left. Fadž je, obrćući svoj polucilindar, sačekao Hagrida da krene ispred njega, ali se Hagrid ukopao, duboko udahnuo i pažljivo rekao: – Ak' bi neki 'teli da pronađu neke stvari, samo bi trebali da prate paukove. Fudge, twirling his bowler hat, waited for Hagrid to go ahead of him, but Hagrid planted his feet, took a deep breath, and carefully said, "If anyone wants to find some things, they should just follow the spiders." To će ih usmerit' na pravi put! That'll point them in the right direction! Sam' tol'ko 'oću da rečem. That's all I want to say. Fadž je zapanjeno zurio u njega. Fudge stared at him in astonishment. – U redu, idem – reče Hagrid, navlačeći svoj kaput od krtičije kože. - All right, I'm going - said Hagrid, pulling on his moleskin coat. Ali kad je trebalo da pođe za Fadžom kroz vrata, ponovo stade i glasno reče: – A neko bi treb'o i da 'rani Fenga dok ja nisam ovdi. But when he was about to follow Fudge through the door, he stopped again and loudly said, "And someone should 'urt Fang while I'm not here." Vrata se zatvoriše uz tresak, i Ron skinu Nevidljivi ogrtač. The doors slammed shut, and Ron took off the Invisibility Cloak. – Sada smo u nevolji – reče on promuklo. - We're in trouble now - he said hoarsely. – Nema Dambldora. - Dumbledore is gone. Mogli su večeras, isto tako, i školu da zatvore. They could have closed the school tonight as well. Sad kad njega više ne bude, dešavaće se po jedan napad dnevno. Now that he's gone, there will be one attack every day. Feng poče da zavija, grebući po zatvorenim vratima. Fang began to howl, scratching at the closed door.