×

LingQ'yu daha iyi hale getirmek için çerezleri kullanıyoruz. Siteyi ziyaret ederek, bunu kabul edersiniz: çerez politikası.

image

Psihološki Prostor, Psihološki podcast #2 - Ana Antolović: Odluke iz djetinjstva, ljubav prema sebi i psihološke gladi - YouTube (2)

Psihološki podcast #2 - Ana Antolović: Odluke iz djetinjstva, ljubav prema sebi i psihološke gladi - YouTube (2)

a kako bi ti to opisala, što bismo trebali zapravo raditi kad imamo taj osjećaj manje vrijednosti?

Pa psihoterapija je zapravo ključ.

Zapravo je... ako je taj osjećaj osobne vrijednosti, odnosno manje vrijednosti, nastao iz odnosa

sa roditeljima ili drugim autoritetima, onda ga možemo popraviti u sličnom odnosu.

Jer, evo sad, što je meni palo na pamet, u trenutcima na transakcijskoj

i kad sam razmišljala o tome je da ja gledam na Zorana kao na drugog oca.

Ono, nekako sam zamijenila, odnosno smatram,

Znam tko je moj fizički otac, ali u ovom duhovnom smislu sam njega počela gledati isto tako.

Tako da, mislim da je odnos taj i ta psihoterapija nešto što može pomoć ljudima

da izgrade bolju sliku o sebi, da prihvate sebe i izgrade bolju sliku o sebi.

A to je, ono, nije lagano. Znači svatko tko je išao na psihoterapiju zna da taj proces nije lagan.

Ja sam nekad znala imati osjećaj nakon grupe kao da me netko tukao.

Ono, toliko sam znala biti iscrpljena od toga da sam pomislila

"Bože moj, što to meni treba u životu! Ja se nakon ovog osjećam loše."

"Kako je to moguće?" Ali to je trajalo loše moje dan dva, plafon tri, nakon grupe, a onda je počelo

ići sve prema bolje. Tako da nakon tri godine sad imam osjećaj kao da sam bila na operaciji mozga.

Kao da mi je mozak totalno drugačije oblikovan.

Da da da, a mislim da je to isto neki efekt tog dubljeg rada na sebi

gdje isto treba proraditi te neke negativne stvari.

I onda... -Da, priznat sam sebi.

Priznat sam sebi i pred grupom i pred terapeutom neke stvari koje baš nisu tako ugodne.

I onda kad čovjek to prihvati, kad to svoje iskustvo, koje nije bilo ugodno, kad mu da neki smisao

i kad vidi da je zapravo i nešto dobro moglo proizaći iz toga, onda dolazi do dobrih promjena.

Da, da... a bi li mogla dati nekakav savjet

gledateljima i slušateljima kako bi mogli, osim psihoterapije,

raditi na tom osjećaju osobne vrijednosti?

Pa... putem savjeta koje sam navela u članku.

Znači... uzeti vrijeme za sebe.

Jer mi ljudi ćemo naći vrijeme za ono što nam je važno, ograničeni smo, imamo u danu

ograničeno vrijeme na raspolaganju i onda ćemo se baviti onim stvarima

i onim ljudima koji su nam prioritet.

I trebamo si nekako uzeti sebe za prioritet.

Znači u svakom danu napraviti nešto dobro za sebe. Čak i ako to nam nije uobičajeno,

nemamo tu naviku... gradit tu naviku.

Ono, na silu, iako mislimo "joj, što ja sad to glumim, ja sad to tako zapravo ne mislim"

krenut u tom smjeru i mozak će to prihvatiti. Mi upravljamo svojim mozgom.

Mi oblikujemo taj mozak sa svojim znanjima i svojim iskustvima

i tako ta iskustva, gdje ćemo mi uzimati vrijeme za sebe, jer ćemo si postat važniji,

će promijeniti i naš mozak.

Da, da... to si super rekla, baš to, nekad je teško jer ljudi se znaju osjećati nekako sebično

ako nisu navikli uzimat si vrijeme.

I ono, sad sam ja sebičan jer želim nešto za sebe

a to je zapravo stvar neke navike.

Ja ne znam dal' nas je to kultura, dal' nam je to kulturolški.

Da stalno drugog moramo... da je sebično sebe stavit na prvo mjesto, a zapravo je kontra.

I u tom svom članku sam navela citat od Vladete Jerotića

da je sebičan čovjek čovjek koji ne voli sebe.

Zašto? Zato što čovjek koji ne voli sebe će, na primjer, se alkoholizirati.

U situacijama stresa će se alkoholizirat i onda neće bit u stanju, ni fizičkom ni mentalnom,

bit, na primjer od pomoći svojoj obitelji, od potpore svojoj obitelji.

Nego će i on u toj situaciji trebat potporu.

Tako da kad pogledamo... isto tako kad sam se ja odselila daleko zbog posla

onda mi je bilo "joj, ja sam sad daleko od svojih, kako ću ja sad..."

uvijek sam im bila više fizička pomoć. Kad treba nekog negdje odvest, ovako porazgovarat i to

nije kvaliteta razgovora ista, licem u lice i ovako preko telefona.

I onda sam si razmišljala kako, na koji način ja sad, a tako udaljena, mogu njima pomoć.

Pa tako što ću se pobrinut za sebe.

Da oni znaju da je meni dobro, i da ne moraju brinut za mene.

Joj, što je - kako je sad ona, joj, Bože što sad radi, hoće li ona bit dobro -

da znaju da sam ja dobro, i onda su i oni s mirom, i to je zapravo taj dio.

Znači, pomoći drugima tako što ćemo mi biti dobro.

Jer to povećava šansu, ako sam ja ok, kad oni mene budu trebali,

da ću ja moći uskočit i bit potpora.

Evo, Ana, ti si osim ovog članka koji smo već spomenuli

napisala i jedan članak koji se zove "Debljina kao štit".

I mislim da nam je to, barem tada, bio najčitaniji članak

znači publika je jako dobro reagirala na njega.

Pa me zanima otkud uopće motivacija da napišeš tako neki članak?

Da, to je bilo u ono vrijeme kad je tek krenula korona, u biti tad sam ga krenula pisati...

Bila sam dosta doma kako je krenula korona i htjela sam na neki način dati svoj doprinos

da nešto od mene, kao struka, izađe van, da na neki način pomognem ljudima u toj situaciji korone

jer sam često viđala kolege na televiziji... kako su, iz poliklinike, za zaštitu djece grada Zagreba,

iz... i Igor i Ana Čerenšek su istupali, i onda sam, ono...

osjećala sam nekako tu potrebu da i ja nešto dam od sebe u tom periodu

Zašto tema debljine? Dosta su ljudi, barem oni s kojima sam ja komunicirala u tom razdoblju

isticali kako su se udebljali, većinom da su se udebljali.

i Zoran Milivojević je u tom periodu objavio isto članak vezan za debljinu, kratki,

a ja imam jednu knjigu vezano na tu temu, koju mi je jednom prigodom Zoran poklonio.

To je, ta zapravo knjiga je njegov poklon.

Pa sam... htjela vidjeti zašto je to tako. Zašto su se oni u tom periodu udebljali,

a ja sam, recimo, u tom periodu skinula tri kile.

I onda mi je bilo, koji je razlog tome?

I onda sam shvatila - bila sam dosta kod kuće,

i jako sam imala ispunjeno vrijeme, jer nisam bila sama kao što inače jesam.

i imala sam raznih aktivnosti iako je bio onaj, jel, lockdown kako ga nazivamo

ali sam... imala sam, tjelovježbu sam si uvela svaki dan, ustajala sam se ujutro kao da idem na posao

i čitala, čitala razne članke, komunicirala sa svojima na poslu, na razne načine

pa su nećaci imali online nastavu pa sam s njima nešto... u biti sam cijeli dan imala nekako ispunjen

i onda sam jela kad sam osjećala fizičku u biti glad, znači glad u stomaku.

Međutim, imala sam period kad mi se jela čokolada, ili nešto tako, da, to je psihološka glad.

Znači kad nije ovdje, i kad se javi intenzivna želja onda je psihološka glad.

A kakve su sve te psihološke gladi, koje bi izdvojila, na primjer?

Glad za dodirom. Glad za seksom, također. Glad za strukturom.

Zapravo je, po meni, najbitnija ta struktura. -Da?

Znači najbitnije je da planiramo dan.

Ili što, u kontekstu nekakvog vođenja, vodimo sami sebe.

Da si planiramo dan jer onda je veća šansa da ćemo si svoje psihološke potrebe zadovoljit

i potrebe za podražajima, i potrebe za druženjem

i onda ćemo glad osjetiti kao fiziološku glad.

Nećemo te osjećaje gladi mijenjati za nešto psihološko.

Znači, kad jedemo kad smo fiziološki gladni, onda zapravo...

hrana nam ima onu funkciju koju treba imati, a to je da nam daje energiju.

Znači hrana je energija, hrana nam je potrebna za rad.

Kad osjetimo fiziološku glad, to je prava glad, znači u želucu.

Da. A baš i Milivojević spominje u nekom od svojih članaka taj brokula test.

U smislu kada nam se jede brokula, kad osjećamo tu glad da se zapitamo dal' bi sad pojeli brokulu

i ako je odgovor ne, onda se vjerojatno radi o psihološkoj gladi.

Da, psihološka glad, on kaže da je to kad nam se intenzivno želi jest nešto začinjenije

ili jako slatko ili jako slano. Ili čokolada ili čips.

Da, da, nešto kalorično onako. -Da, nešto intenzivnije.

Da dobijemo jači podražaj.

Jači taj fiziološki podražaj i onda ćemo to protumačit na psihološki način,

to će nam biti psihološka ta ugoda.

Da, da... -A zapravo nam treba nešto drugo.

Da... a i baš spominješ kod te potrebe za strukturom, način strukturiranja vremena,

da napravimo vrijeme za bliskost s drugim ljudima

i to si baš naglasila da je to nešto što najviše zanemarujemo.

Pa, što je ta uopće, to vrijeme za bliskost?

Da... suprotno od bliskosti je otuđenje, i to je problem, kao što sam i navela u članku

odavno, odavno smo mi jako otuđeni jedni od drugih...

zapravo usamljeni. Taj osjećaj usamljenosti je najčešći koji danas osjećamo,

ako ga možemo prepoznati u tom smislu.

Znači otuđenost je problem odavno.

Možda čak u ovom razdoblju kad imamo društvene mreže još i više.

Zato što... to se i pokazalo istraživanjima,

da kada ljudi koji češće koriste društvene mreže su više usamljeni.

A ljudi ne mogu, ne znaju najčešće prepoznati taj osjećaj usamljenosti.

Ne znaju da se radi o tome, i onda neki ljudi ju osjećaju kao napetost,

pa uzimaju nekakve anksiolitike,

neki ljudi osjećaju kao prazninu, nekakvu emocionalnu, onda uzimaju hranu,

i treće je da, da... da,

da bježe u rad. Da osjećaju da im nešto treba

i onda im je distrakcija pažnje od tih neugodnih osjećaja rad.

E, i onda tako ljudi znaju bježat najčešće u te tri stvari, jer ne mogu prepoznat da su usamljeni.

A kako će to znati? Trebaju vidjeti kako provode svoje vrijeme.

Dal' su u određenim razdobljima, vremenskim, imali nekakve razgovore

u kojima su dijelili stvari koje su im važne. Da su pričali s drugim ljudima

o stvarima koje su im jako bitne.

Koje se tiču njihovog sustava vrijednosti... i te stvari mogu biti ugodne i neugodne.

I zapravo je puno važnije povezivanje s drugim ljudima kad nam se ne događaju dobre stvari.

Da je to, dakle kad smo pod nekim intenzivnijim stresom, učinkovita metoda

je razgovor s osobom od povjerenja.

Znači kad to podijelimo, i povezujemo se, i budemo bliski s drugim ljudima

to nam jako može pomoći da tu situaciju bolje prebrodimo

i... ono što su istraživanja pokazala je da je usamljenost

najviše povezana s preranom smrtnošću.

Znači da... uzrokuje preranu smrtnost više nego konzumiranje cigareta, konzumiranje alkohola -

Wow. -...i više nego pretilost.

Znači mi kao ljudi zanemarujemo taj segment

da smo mi kao vrsta stvoreni pripadat.

Mi, čim se rodimo, pripadamo nekoj obitelji.

Ili nekoj drugoj grupi, ako nije obitelj, nažalost.

Ali čim se rodimo, pripadamo. I kroz daljnji svoj životni vijek pripadamo grupama -

u vrtiću, u razredu, znači - bitan nam je taj osjećaj pripadnosti

i unutar tog osjećaja pripadnosti je taj osjećaj bliskosti.

Povezivanja. Nažalost, ljudi najmanje provode vrijeme u toj bliskosti.

E sad, koji su razlozi...

ono, dosta individualno, možda neka slika o sebi,

možda ako budem rekao, možda će netko misliti da nisam normalan/normalna

Neće me razumjet. -Da, pogotovo kad se osjećamo loše, znači tada nam je napotrebniji,

tada nam treba da nam netko kaže: "Ok je da se tako osjećaš"

i da bude nekako podržavajuć prema nama.

A baš u tim situacijama možda možemo oklijevat.

Da... ono što često čujem: "Mogu ja to sam, dovoljno sam sposoban da ja to sam riješim"

"ili sposobna..."

i tu, tu je zapravo ono, nitko ne zna sve.

Koliko god da mislimo da smo pametni i mudri i super se snalazimo

u svim situacijama, u većini situacija u životu

postoje situacije kad bi trebali s nekim porazgovarati

i gdje nam neki čovjek s jednom rečenicom može biti neki klik

koji nam može pomoć da se bolje snađemo, bolje nosimo.

Da... a zanimlijvo mi je u članku isto spominješ, to ja gledam kao nekakav paradoks

da ljudi s prekomjernom tjelesnom težinom istovremeno imaju neki osjećaj kao da budu veliki

znači da budu veliki i vidljivi, a zapravo istovremeno se povlače u sebe, baš to što kažeš

Learn languages from TV shows, movies, news, articles and more! Try LingQ for FREE

Psihološki podcast #2 - Ana Antolović: Odluke iz djetinjstva, ljubav prema sebi i psihološke gladi - YouTube (2) ||||||||||||hunger| Psychologischer Podcast Nr. 2 – Ana Antolović: Entscheidungen aus der Kindheit, Selbstliebe und psychischer Hunger – YouTube (2) Psychological podcast #2 - Ana Antolović: Decisions from childhood, self-love and psychological hunger - YouTube (2) Podcast psicológico #2 - Ana Antolović: Decisiones desde la infancia, amor propio y hambre psicológica - YouTube (2) Psychologische podcast #2 - Ana Antolović: Beslissingen uit de kindertijd, eigenliefde en psychologische honger - YouTube (2)

a kako bi ti to opisala, što bismo trebali zapravo raditi kad imamo taj osjećaj manje vrijednosti? And how would you describe that, what should we actually do when we have that feeling of low self-worth?

Pa psihoterapija je zapravo ključ. |psychotherapy||| Nun ja, Psychotherapie ist tatsächlich der Schlüssel. Well, psychotherapy is actually the key.

Zapravo je... ako je taj osjećaj osobne vrijednosti, odnosno manje vrijednosti, nastao iz odnosa Tatsächlich ... wenn dieses Gefühl von persönlichem Wert oder geringerem Wert aus einer Beziehung entsteht It is... if that feeling of personal worth or low self-worth has arisen from a relationship.

sa roditeljima ili drugim autoritetima, onda ga možemo popraviti u sličnom odnosu. ||||||||||similar| mit Eltern oder anderen Autoritäten, dann können wir ihn in eine ähnliche Beziehung bringen.

Jer, evo sad, što je meni palo na pamet, u trenutcima na transakcijskoj ||||||||||||transaction Denn hier ist, was mir in den Momenten der Transaktion in den Sinn kam Because, you see now, what came to my mind in the moments on the transaction

i kad sam razmišljala o tome je da ja gledam na Zorana kao na drugog oca. |||||||||||Zoran|||| and when I was thinking about it is that I see Zoran as a second father.

Ono, nekako sam zamijenila, odnosno smatram, I kind of replaced it, or rather I consider it,

Znam tko je moj fizički otac, ali u ovom duhovnom smislu sam njega počela gledati isto tako. |||||||||spiritual||||||| Ich weiß, wer mein physischer Vater ist, aber in diesem spirituellen Sinne sehe ich ihn mittlerweile genauso. I know who my biological father is, but in this spiritual sense, I have started to see him in the same way.

Tako da, mislim da je odnos taj i ta psihoterapija nešto što može pomoć ljudima Ich denke also, dass diese Beziehung und diese Psychotherapie etwas sind, das den Menschen helfen kann So, I think that the relationship and that psychotherapy is something that can help people

da izgrade bolju sliku o sebi, da prihvate sebe i izgrade bolju sliku o sebi. |build||||||||||||| ein besseres Selbstbild aufzubauen, sich selbst zu akzeptieren und ein besseres Selbstbild aufzubauen. to build a better image of themselves, to accept themselves, and to create a better image of themselves.

A to je, ono, nije lagano. Znači svatko tko je išao na psihoterapiju zna da taj proces nije lagan. Und das ist nicht einfach. Jeder, der schon einmal eine Psychotherapie gemacht hat, weiß, dass dieser Prozess nicht einfach ist.

Ja sam nekad znala imati osjećaj nakon grupe kao da me netko tukao. ||||||||||||hit I used to feel like after a group that someone had beaten me.

Ono, toliko sam znala biti iscrpljena od toga da sam pomislila |||||exhausted||||| I mean, I was so exhausted by it that I thought

"Bože moj, što to meni treba u životu! Ja se nakon ovog osjećam loše." „Mein Gott, was brauche ich in meinem Leben! Danach fühle ich mich schlecht.“ "My God, what do I need this in my life! I feel bad after this."

"Kako je to moguće?" Ali to je trajalo loše moje dan dva, plafon tri, nakon grupe, a onda je počelo ||||||||||||ceiling||||||| "How is that possible?" But it lasted poorly for about two days, three at most, after the group, and then it started

ići sve prema bolje. Tako da nakon tri godine sad imam osjećaj kao da sam bila na operaciji mozga. |||||||||||||||||surgery| to go all towards better. So after three years, I now feel like I've had brain surgery.

Kao da mi je mozak totalno drugačije oblikovan. |||||||shaped Es ist, als ob mein Gehirn völlig anders geformt wäre. As if my brain is totally shaped differently.

Da da da, a mislim da je to isto neki efekt tog dubljeg rada na sebi Yes, yes, yes, and I think that's also some effect of that deeper self-work.

gdje isto treba proraditi te neke negativne stvari. |||to work on|||| Where it is also necessary to work through some negative things.

I onda... -Da, priznat sam sebi. |||I will admit|| Und dann... - Ja, das habe ich mir eingestanden. And then... -Yes, to acknowledge it to myself.

Priznat sam sebi i pred grupom i pred terapeutom neke stvari koje baš nisu tako ugodne. I have admitted||||||||||||||| Ich habe mir sowohl vor der Gruppe als auch vor dem Therapeuten einige Dinge eingestanden, die nicht so angenehm waren.

I onda kad čovjek to prihvati, kad to svoje iskustvo, koje nije bilo ugodno, kad mu da neki smisao |||||accepts||||||||||||| And then when a person accepts that, when they give some meaning to their experience, which was not pleasant,

i kad vidi da je zapravo i nešto dobro moglo proizaći iz toga, onda dolazi do dobrih promjena. ||||||||||come out||||||| und wenn er sieht, dass daraus tatsächlich etwas Gutes entstehen könnte, dann treten gute Veränderungen ein. and when they see that something good could actually come out of it, then good changes occur.

Da, da... a bi li mogla dati nekakav savjet Yes, yes... could you give some advice?

gledateljima i slušateljima kako bi mogli, osim psihoterapije, ||listeners|||||

raditi na tom osjećaju osobne vrijednosti? an diesem Gefühl des persönlichen Wertes arbeiten? working on that sense of personal value?

Pa... putem savjeta koje sam navela u članku. Well... through the advice I mentioned in the article.

Znači... uzeti vrijeme za sebe. Also... nehmen Sie sich Zeit für sich. So... take time for yourself.

Jer mi ljudi ćemo naći vrijeme za ono što nam je važno, ograničeni smo, imamo u danu Because we people will find time for what is important to us, we are limited, we have

ograničeno vrijeme na raspolaganju i onda ćemo se baviti onim stvarima |||disposal||||||| Wir haben nur eine begrenzte Zeit zur Verfügung und dann werden wir uns um diese Dinge kümmern limited time available in a day and then we will deal with those things

i onim ljudima koji su nam prioritet. ||||||priority and those people who are our priority.

I trebamo si nekako uzeti sebe za prioritet. |||||||priority Und wir sollten uns irgendwie als Priorität betrachten. And we need to somehow take ourselves as a priority.

Znači u svakom danu napraviti nešto dobro za sebe. Čak i ako to nam nije uobičajeno, Es bedeutet, sich jeden Tag etwas Gutes zu tun. Auch wenn es für uns nicht üblich ist, That means doing something good for ourselves every day. Even if it's not usual for us,

nemamo tu naviku... gradit tu naviku. |||building|| we don't have that habit... building that habit.

Ono, na silu, iako mislimo "joj, što ja sad to glumim, ja sad to tako zapravo ne mislim" ||||||||||acting||||||| Das mit Gewalt, auch wenn wir denken: „Oh, warum tue ich das jetzt nur so, ich meine es nicht wirklich so.“ You know, forcibly, even though we think "oh, what am I pretending, I don't really think that way now"

krenut u tom smjeru i mozak će to prihvatiti. Mi upravljamo svojim mozgom. ||||||||||manage|| if you start in that direction, the brain will accept it. We control our brain.

Mi oblikujemo taj mozak sa svojim znanjima i svojim iskustvima ||||||knowledge||| We shape that brain with our knowledge and our experiences.

i tako ta iskustva, gdje ćemo mi uzimati vrijeme za sebe, jer ćemo si postat važniji, |||||||||||||||more important and so those experiences, where we will take time for ourselves, because we will become more important to ourselves,

će promijeniti i naš mozak. will also change our brain.

Da, da... to si super rekla, baš to, nekad je teško jer ljudi se znaju osjećati nekako sebično |||||||||||||themselves||||selfishly Ja, ja... das hast du sehr gut gesagt, das stimmt, manchmal ist es schwierig, weil die Leute sich etwas egoistisch fühlen können Yes, yes... you said it perfectly, that's it, sometimes it's hard because people can feel a bit selfish.

ako nisu navikli uzimat si vrijeme. |||taking||

I ono, sad sam ja sebičan jer želim nešto za sebe |||||selfish|||||

a to je zapravo stvar neke navike. And that is actually a matter of some habit.

Ja ne znam dal' nas je to kultura, dal' nam je to kulturolški. ||||||||||||culturally Ich weiß nicht, ob es an unserer Kultur liegt, ob es kulturell ist. I don't know if it's our culture, if it's cultural for us.

Da stalno drugog moramo... da je sebično sebe stavit na prvo mjesto, a zapravo je kontra. That we constantly have to... to be selfish and put ourselves first, but actually it's the opposite.

I u tom svom članku sam navela citat od Vladete Jerotića |||||||||Vladeta| And in that article of mine, I quoted Vladeta Jerotić

da je sebičan čovjek čovjek koji ne voli sebe. that a selfish person is a person who does not love themselves.

Zašto? Zato što čovjek koji ne voli sebe će, na primjer, se alkoholizirati. ||||||||||||get drunk Why? Because a person who does not love themselves will, for example, become an alcoholic.

U situacijama stresa će se alkoholizirat i onda neće bit u stanju, ni fizičkom ni mentalnom, |||||get drunk|||||||||| In Stresssituationen wird er alkoholabhängig und ist dann weder körperlich noch geistig in der Lage,

bit, na primjer od pomoći svojoj obitelji, od potpore svojoj obitelji. Essenz, zum Beispiel durch die Hilfe für Ihre Familie, durch den Unterhalt Ihrer Familie. it can be, for example, helping your family, supporting your family.

Nego će i on u toj situaciji trebat potporu. But he will also need support in that situation.

Tako da kad pogledamo... isto tako kad sam se ja odselila daleko zbog posla ||||||||||moved||| So when we look... also when I moved far away for work

onda mi je bilo "joj, ja sam sad daleko od svojih, kako ću ja sad..." Dann dachte ich: „Oh, ich bin jetzt weit weg von meinen Leuten, wie soll ich …“ then I thought "oh, I'm far from my loved ones now, how am I going to..."

uvijek sam im bila više fizička pomoć. Kad treba nekog negdje odvest, ovako porazgovarat i to |||||||||||take|||| I have always been more of a physical help to them. When someone needs to be taken somewhere, to chat like this and so on

nije kvaliteta razgovora ista, licem u lice i ovako preko telefona. ||||face|||||| the quality of conversation is not the same, face to face and like this over the phone.

I onda sam si razmišljala kako, na koji način ja sad, a tako udaljena, mogu njima pomoć. And then I was wondering how, in what way I can help them now that I am so far away.

Pa tako što ću se pobrinut za sebe. |||||take care|| By taking care of myself.

Da oni znaju da je meni dobro, i da ne moraju brinut za mene. |||||||||||worry|| So they know that I am doing well and that they don't have to worry about me.

Joj, što je - kako je sad ona, joj, Bože što sad radi, hoće li ona bit dobro - Oh, was ist los – wie geht es ihr jetzt, oh Gott, was macht sie jetzt, wird es ihr gut gehen – Oh, what is it - how is she now, oh, God what is she doing now, will she be alright -

da znaju da sam ja dobro, i onda su i oni s mirom, i to je zapravo taj dio. ||||||||||||peace|||||| to know that I am okay, and then they are at peace, and that is actually the part.

Znači, pomoći drugima tako što ćemo mi biti dobro. So, helping others by us being okay.

Jer to povećava šansu, ako sam ja ok, kad oni mene budu trebali, |||chance|||||||||

da ću ja moći uskočit i bit potpora. ||||jump in||| that I will be able to jump in and be support.

Evo, Ana, ti si osim ovog članka koji smo već spomenuli Here, Ana, you have written, in addition to this article that we have already mentioned,

napisala i jedan članak koji se zove "Debljina kao štit". |||||||||shield one article titled "Obesity as a Shield."

I mislim da nam je to, barem tada, bio najčitaniji članak |||||||||the most read| Und ich denke, dass es zumindest damals unser meistgelesener Artikel war

znači publika je jako dobro reagirala na njega. so the audience reacted very well to him.

Pa me zanima otkud uopće motivacija da napišeš tako neki članak? So I'm curious where the motivation to write such an article comes from?

Da, to je bilo u ono vrijeme kad je tek krenula korona, u biti tad sam ga krenula pisati... |||||||||||corona||||||| Yes, that was around the time when corona had just started, actually that’s when I started writing it...

Bila sam dosta doma kako je krenula korona i htjela sam na neki način dati svoj doprinos |||||||corona|||||||||

da nešto od mene, kao struka, izađe van, da na neki način pomognem ljudima u toj situaciji korone |||||profession|||||||||||| dass aus mir als Beruf etwas herauskommen sollte, um den Menschen in dieser Corona-Situation irgendwie zu helfen for something from me, as a professional, to come out, to somehow help people in that coronavirus situation

jer sam često viđala kolege na televiziji... kako su, iz poliklinike, za zaštitu djece grada Zagreba, ||||||||||the polyclinic||||| because I often saw colleagues on television... how they, from the outpatient clinic, for the protection of the children of the city of Zagreb,

iz... i Igor i Ana Čerenšek su istupali, i onda sam, ono... |||||||stepped out|||| Igor and Ana Čerenšek have made statements, and then I was like, you know...

osjećala sam nekako tu potrebu da i ja nešto dam od sebe u tom periodu

Zašto tema debljine? Dosta su ljudi, barem oni s kojima sam ja komunicirala u tom razdoblju ||||||||||||communicated||| Warum das Thema Fettleibigkeit? Es gibt viele Menschen, zumindest diejenigen, mit denen ich in dieser Zeit kommuniziert habe Why the topic of obesity? Many people, at least those I communicated with during that period,

isticali kako su se udebljali, većinom da su se udebljali. ||||gained weight||||| pointed out that they had gained weight, mostly that they had gained weight.

i Zoran Milivojević je u tom periodu objavio isto članak vezan za debljinu, kratki, ||Milivojević||||||||||| And Zoran Milivojević also published a short article related to obesity during that period.

a ja imam jednu knjigu vezano na tu temu, koju mi je jednom prigodom Zoran poklonio. und ich habe ein Buch zu diesem Thema, das Zoran mir einmal geschenkt hat. I have a book related to that topic, which Zoran gave me on one occasion.

To je, ta zapravo knjiga je njegov poklon. So, that book is actually his gift.

Pa sam... htjela vidjeti zašto je to tako. Zašto su se oni u tom periodu udebljali, Well, I wanted to see why that is. Why did they gain weight during that period,

a ja sam, recimo, u tom periodu skinula tri kile. |||||||lost||

I onda mi je bilo, koji je razlog tome?

I onda sam shvatila - bila sam dosta kod kuće, Und dann wurde mir klar - ich war viel zu Hause,

i jako sam imala ispunjeno vrijeme, jer nisam bila sama kao što inače jesam. und ich hatte eine sehr erfüllende Zeit, weil ich nicht allein war, wie ich es normalerweise bin. I had a very fulfilling time because I wasn't alone as I usually am.

i imala sam raznih aktivnosti iako je bio onaj, jel, lockdown kako ga nazivamo ||||||||||lockdown||| I had various activities even though there was that, you know, lockdown as we call it.

ali sam... imala sam, tjelovježbu sam si uvela svaki dan, ustajala sam se ujutro kao da idem na posao ||||exercise|||||||||||||| But I... I had, I incorporated exercise every day, I would get up in the morning as if I were going to work.

i čitala, čitala razne članke, komunicirala sa svojima na poslu, na razne načine |||||||her people||||| und lese, lese verschiedene Artikel, kommuniziere auf verschiedene Weise mit meinen Arbeitskollegen

pa su nećaci imali online nastavu pa sam s njima nešto... u biti sam cijeli dan imala nekako ispunjen ||nephews|||||||||||||||| Nun ja, die Neffen hatten Online-Kurse, also habe ich etwas mit ihnen gemacht … tatsächlich war der ganze Tag irgendwie ausgefüllt

i onda sam jela kad sam osjećala fizičku u biti glad, znači glad u stomaku. ||||||||||hunger|||| and then I ate when I felt physical hunger, meaning hunger in the stomach.

Međutim, imala sam period kad mi se jela čokolada, ili nešto tako, da, to je psihološka glad. ||||||||chocolate|||||||| However, I had a period when I craved chocolate, or something like that, yes, that is psychological hunger.

Znači kad nije ovdje, i kad se javi intenzivna želja onda je psihološka glad. ||||||||||||psychological| So when it's not here, and when an intense desire arises then it is psychological hunger.

A kakve su sve te psihološke gladi, koje bi izdvojila, na primjer? |||||||||would single out|| What are all those psychological hungers that you would highlight, for example?

Glad za dodirom. Glad za seksom, također. Glad za strukturom. ||touch||||||| Hunger for touch. Hunger for sex, as well. Hunger for structure.

Zapravo je, po meni, najbitnija ta struktura. -Da? ||||most important||| In my opinion, that structure is actually the most important. -Really?

Znači najbitnije je da planiramo dan.

Ili što, u kontekstu nekakvog vođenja, vodimo sami sebe. Or what, in the context of some kind of leadership, we lead ourselves.

Da si planiramo dan jer onda je veća šansa da ćemo si svoje psihološke potrebe zadovoljit |||||||||||||||satisfy Dass wir unseren Tag planen, weil dann die Chance größer ist, dass wir unsere psychologischen Bedürfnisse befriedigen To plan our day because then there is a greater chance that we will fulfill our psychological needs.

i potrebe za podražajima, i potrebe za druženjem |||stimulation|||| und das Bedürfnis nach Reizen und das Bedürfnis nach Kameradschaft and needs for stimulation, and needs for socializing.

i onda ćemo glad osjetiti kao fiziološku glad. ||||||physiological|

Nećemo te osjećaje gladi mijenjati za nešto psihološko. We will not exchange those feelings of hunger for something psychological.

Znači, kad jedemo kad smo fiziološki gladni, onda zapravo... ||||||hungry|| So, when we eat when we are physiologically hungry, then actually...

hrana nam ima onu funkciju koju treba imati, a to je da nam daje energiju. food has the function it should have, which is to provide us with energy.

Znači hrana je energija, hrana nam je potrebna za rad. Nahrung ist also Energie, wir brauchen Nahrung, um zu arbeiten.

Kad osjetimo fiziološku glad, to je prava glad, znači u želucu. |we feel|||||||||

Da. A baš i Milivojević spominje u nekom od svojih članaka taj brokula test. ||||||||||articles|||

U smislu kada nam se jede brokula, kad osjećamo tu glad da se zapitamo dal' bi sad pojeli brokulu ||||||broccoli|||||||||||| In the sense of when we want to eat broccoli, when we feel that hunger to ask ourselves if we would eat broccoli now.

i ako je odgovor ne, onda se vjerojatno radi o psihološkoj gladi. ||||||||||psychological| And if the answer is no, then it is likely a psychological hunger.

Da, psihološka glad, on kaže da je to kad nam se intenzivno želi jest nešto začinjenije |||||||||||||||spicier Yes, psychological hunger, he says it is when we intensely want to eat something spicier.

ili jako slatko ili jako slano. Ili čokolada ili čips. |||||||||chips

Da, da, nešto kalorično onako. -Da, nešto intenzivnije. |||caloric||||

Da dobijemo jači podražaj. |||stimulus Um einen stärkeren Reiz zu bekommen. To get a stronger stimulus.

Jači taj fiziološki podražaj i onda ćemo to protumačit na psihološki način, ||||||||interpret||| A stronger physiological stimulus and then we will interpret it in a psychological way,

to će nam biti psihološka ta ugoda. that will be our psychological comfort.

Da, da... -A zapravo nam treba nešto drugo.

Da... a i baš spominješ kod te potrebe za strukturom, način strukturiranja vremena, |||||||||||structuring|

da napravimo vrijeme za bliskost s drugim ljudima

i to si baš naglasila da je to nešto što najviše zanemarujemo. |||||||||||we neglect And you emphasized that this is something we neglect the most.

Pa, što je ta uopće, to vrijeme za bliskost? So, what is this time for intimacy, anyway?

Da... suprotno od bliskosti je otuđenje, i to je problem, kao što sam i navela u članku |||closeness||||||||||||| Yes... the opposite of intimacy is alienation, and that is a problem, as I mentioned in the article.

odavno, odavno smo mi jako otuđeni jedni od drugih... |||||alienated||| long ago, long ago we have become very alienated from each other...

zapravo usamljeni. Taj osjećaj usamljenosti je najčešći koji danas osjećamo, |lonely|||||||| actually lonely. That feeling of loneliness is the most common one we feel today,

ako ga možemo prepoznati u tom smislu. wenn wir es in diesem Sinne erkennen können. if we can recognize it in that sense.

Znači otuđenost je problem odavno. |alienation||| Entfremdung war also schon lange ein Problem.

Možda čak u ovom razdoblju kad imamo društvene mreže još i više.

Zato što... to se i pokazalo istraživanjima, Because... research has shown that

da kada ljudi koji češće koriste društvene mreže su više usamljeni. people who frequently use social networks are more lonely.

A ljudi ne mogu, ne znaju najčešće prepoznati taj osjećaj usamljenosti. And people often cannot, do not know how to recognize that feeling of loneliness.

Ne znaju da se radi o tome, i onda neki ljudi ju osjećaju kao napetost, ||||||||||||||tension

pa uzimaju nekakve anksiolitike, |||anxiolytics so they take some anxiolytics,

neki ljudi osjećaju kao prazninu, nekakvu emocionalnu, onda uzimaju hranu, ||||emptiness||||| some people feel a kind of emptiness, some emotional one, then they take food,

i treće je da, da... da, and the third is that, yes... yes,

da bježe u rad. Da osjećaju da im nešto treba

i onda im je distrakcija pažnje od tih neugodnih osjećaja rad. And then their distraction from those unpleasant feelings is work.

E, i onda tako ljudi znaju bježat najčešće u te tri stvari, jer ne mogu prepoznat da su usamljeni. ||||||to run away|||||||||||| And then people often know how to escape into these three things because they can't recognize that they are lonely.

A kako će to znati? Trebaju vidjeti kako provode svoje vrijeme. And how will they know that? They need to see how they spend their time.

Dal' su u određenim razdobljima, vremenskim, imali nekakve razgovore ||||||||conversations

u kojima su dijelili stvari koje su im važne. Da su pričali s drugim ljudima

o stvarima koje su im jako bitne. über Dinge, die ihnen sehr wichtig sind.

Koje se tiču njihovog sustava vrijednosti... i te stvari mogu biti ugodne i neugodne.

I zapravo je puno važnije povezivanje s drugim ljudima kad nam se ne događaju dobre stvari. Und es ist tatsächlich viel wichtiger, mit anderen Menschen in Kontakt zu treten, wenn uns keine guten Dinge widerfahren. And it is actually much more important to connect with other people when good things are not happening to us.

Da je to, dakle kad smo pod nekim intenzivnijim stresom, učinkovita metoda ||||||||intense||| So when we are under some more intense stress, an effective method is

je razgovor s osobom od povjerenja. |||a person|| ist ein Gespräch mit einer vertrauenswürdigen Person. to talk to a trusted person.

Znači kad to podijelimo, i povezujemo se, i budemo bliski s drugim ljudima |||||we connect|||||||

to nam jako može pomoći da tu situaciju bolje prebrodimo |||||||||get through

i... ono što su istraživanja pokazala je da je usamljenost |||||||||loneliness

najviše povezana s preranom smrtnošću. ||||mortality most commonly associated with premature mortality.

Znači da... uzrokuje preranu smrtnost više nego konzumiranje cigareta, konzumiranje alkohola - |||||||consumption||| This means that... it causes premature death more than smoking, alcohol consumption -

Wow. -...i više nego pretilost. Wow. -...und mehr als Fettleibigkeit. Wow. -...and more than obesity.

Znači mi kao ljudi zanemarujemo taj segment

da smo mi kao vrsta stvoreni pripadat. ||||||to belong that we as a species are created to belong.

Mi, čim se rodimo, pripadamo nekoj obitelji. |||we are born||| We, as soon as we are born, belong to some family.

Ili nekoj drugoj grupi, ako nije obitelj, nažalost. Or to some other group, if it's not family, unfortunately.

Ali čim se rodimo, pripadamo. I kroz daljnji svoj životni vijek pripadamo grupama -

u vrtiću, u razredu, znači - bitan nam je taj osjećaj pripadnosti ||||||||||belonging

i unutar tog osjećaja pripadnosti je taj osjećaj bliskosti. ||||belonging||||

Povezivanja. Nažalost, ljudi najmanje provode vrijeme u toj bliskosti. Verbindungen. Leider verbringen die Menschen am wenigsten Zeit in dieser Nähe. Connections. Unfortunately, people spend the least time in that closeness.

E sad, koji su razlozi... Now, what are the reasons...

ono, dosta individualno, možda neka slika o sebi, ||individually||||| well, quite individual, maybe some image of oneself,

možda ako budem rekao, možda će netko misliti da nisam normalan/normalna ||||||||||normal|

Neće me razumjet. -Da, pogotovo kad se osjećamo loše, znači tada nam je napotrebniji, ||understand|||||||||||

tada nam treba da nam netko kaže: "Ok je da se tako osjećaš"

i da bude nekako podržavajuć prema nama. ||||supportive|| and to somehow be supportive towards us.

A baš u tim situacijama možda možemo oklijevat. |||||||hesitate And just in those situations we might hesitate.

Da... ono što često čujem: "Mogu ja to sam, dovoljno sam sposoban da ja to sam riješim" Ja...was ich oft höre: „Ich kann es selbst, ich bin fähig genug, es selbst zu lösen“ Yes... what I often hear: "I can do it myself, I am capable enough to solve it myself"

"ili sposobna..." |capable

i tu, tu je zapravo ono, nitko ne zna sve. Und da ist es wirklich: Niemand weiß alles.

Koliko god da mislimo da smo pametni i mudri i super se snalazimo ||||||||wise||||

u svim situacijama, u većini situacija u životu

postoje situacije kad bi trebali s nekim porazgovarati

i gdje nam neki čovjek s jednom rečenicom može biti neki klik |||||||||||click

koji nam može pomoć da se bolje snađemo, bolje nosimo. |||||||manage|| was uns helfen kann, besser zurechtzukommen, besser zurechtzukommen.

Da... a zanimlijvo mi je u članku isto spominješ, to ja gledam kao nekakav paradoks ||interesting||||||||||||

da ljudi s prekomjernom tjelesnom težinom istovremeno imaju neki osjećaj kao da budu veliki |||excessive||||||||||

znači da budu veliki i vidljivi, a zapravo istovremeno se povlače u sebe, baš to što kažeš it means to be big and visible, but actually at the same time withdraw into oneself, just what you say